среда, 31. јануар 2024.

Secanje na Sanju Vujisic

Sanja je moja drugarica iz osnovne škole. Interesantna je stvar to da je u prva četri razreda takoreci uopšte nisam ni primecivao. Znate ono, dečaci se igraju samo sa dečacima, devojčice sa devojčicama.
Tek smo u petom počeli malo da se družimo, a u šestom smo vec sedeli u istoj klupi.
I to je bilo to.
Na samom početku sedmog razreda ja sam se preselio na Novi Beograd.

Bilo je to tačno pre 50 godina.

Preseliti se tada sa Vračara na Novi Beograd, uopšte nije bilo isto kao kada bi se sada preselili iz Beograda u neki grad, recimo na Novom Zelandu.
Mi u stanu na Novom Beogradu tada nismo imali čak ni telefon, uveli smo ga tek nakon nekoliko godina.
Sada, ljudi kad odu na svemirsku stanicu imaju i dalje kontakt sa svojima. Prelazak sa Vračara na Novi Beograd je onda značio prekid veza, kao da ste otišli na pusto ostrvo ili ste se zavukli u pecinu na Himalajima.

Pre nekih desetak godina sretnem Saleta, druga koji je išao sa nama u razred i koji je ostao u starom kraju.

To je bio prvi susret posle 40 godina. U razgovoru ga pitam za staro društvo, normalno i za Sanju.
Reče mi da je Sanja posle fakulteta odmah otišla u Italiju i živela tamo neko vreme. Vratila se u Beograd i sada radi kao sportski novinar.
TV jako malo gledam, emisije o sportu baš nikada, tako da je mnogo veca šansa da Sanju slučajno sretnem na ulici nego da je vidim na TV ekranu

I tako prodjoše silne godine u nizu, a meni juče, ne znam stvarno zašto, dodje Sanja,.... onako u mislima.
Pade mi na pamet da je potražim preko gugla. Znam da je mala verovatnoca da je tako pronadjem, verovatno nosi drugo prezime, ali opet - ništa me ne košta.

Ukucam - Sanja Vujisic novinarka i,.... pop, pojaviše mi se Sanjine fotografije i više članaka u nizu.

Čoveče, pa da li je moguce, Sanja je izgleda zadržala devojačko prezime ili možda nikada nije ni bila udata.

Sa fotografija sam je odmah prepoznao po onom po čemu je najviše pamtim,... još uvek i to nakon pola veka - po osmehu.
To je bio osmeh koji mi je ostao urezan duboko u secanje, onaj široki osmeh koji je stalno bio na njenom licu.

Kliknem i otvorim jedan članak.
Prva rečenica tu, kao i u svim ostalim tekstovima ide ovako: Dugogodišnja novinarka Sportske redakcije RTS-a Sanja Vujisić preminula je danas u Beogradu u 56. godini posle duge i teške bolesti.

Auh,... ...auh,... ...auh,..

Vreme je ništa. Vreme stvarno nije ništa. To me je tako drmnulo, kao da smo zajedno bili pre samo 5 dana, a ne pre pola veka i kao da se to Sanji desilo u tom trenutku, a ne pre 6 godina.

Sanja je zapravo i sada još uvek živa, u mislima svih nas koji smo imali tu srecu da nam se bar jedanim delom putevi spoje.

I ja tačno znam da ce Sanja biti medju svim onim dragim ljudima koji ce me dočekati kolko vec sutra,... u sabirnom centru :)


недеља, 28. јануар 2024.

Mogli sa Golije

Kažu da je planina Golija puna iznenađenja i skrivenih lepota. Lovci iz Novog Pazara su tamo već iskusili i jedno i drugo. Ipak, najveće iznenađenje koje su doživeli bilo je kada su na Goliji pronašli dečaka, starog možda 5-6 godina, koji je tamo živeo i koga su odgojile divlje životinje.
Dečaka su odveli u Novi Pazar i odmah su mu dali ime - Mogli.

Mogli je izgleda bio veoma inteligentan. Naučili su ga da govori i on se vrlo brzo priključio svojim vršnjacima.

Međutim, među svima njima, jedino bi za Moglija mogli da kazemo da je imao realniju predstavu o stvarnosti; sva ostala deca su živela u nekom svetu negativnih iluzija. Neko ih je tu uvukao i drži ih sa određenim razlogom.
Kako ih je uvukao? Tako što im je u svest usadio program da nisu isti, niti će ikada biti kao druga deca koja pripadaju drugoj naciji ili religiji.

I Moglijeva mama je možda bila Srpkinja, možda Albanka, Muslimanka, Crnogorka, ...; on to nije znao, a nije ni imao nikakve predstave o tome. Nije bio zadojen i bio je potpuno čist. Svu decu oko sebe, a bilo je tu Srba, Muslimana, Albanaca, Roma, ... on je gledao potpuno isto.


Pozitivni Egoizam


Andrej Kurpatov je dosta pisao o tome, kako ga je on nazvao - pozitivnom egoizmu. Ako se na egoizam ne gleda iz ugla morala, već sa stanovišta zdravog razuma, potpuno je jasno da čoveku nikako ne može biti dobro ako je ljudima oko njega loše. Normalan čovek može biti srećan samo u okruženju srećnih ljudi i stoga pravi egoizam podrazumeva želju da pomognemo i svima drugima oko sebe da budu srećni.

Sada dolazi onaj interesantniji deo. Kurpatov je pisao da su naučnici primetili interesantne stvari u ponašanju životinja koje žive u čoporu. Čak i životinja oseća da mu se, da tako kažem, isplati da prema ostalim članovima čopora bude dobar, jer će onda i oni biti dobri prema njemu. S druge strane, jači član čopora instinktivno doživljava pozitivne emocije dok gleda slabijeg kako od njega nešto traži.
On inace nikada sa drugima ne bi podelio svoju hranu. Na to može da ga natera samo zadovoljstvo izazvano ponašanjem onoga koji nešto traži. Znači, ovaj refleks je jači od refleksa gladi, a i od refleksa vlasništva!

Dakle sve to je nešto što je Mogli doneo sa sobom iz sredine u kojoj je do tada rastao, svest da treba biti dobar prema svim drugim članovima čopora.
To je nešto što je cak i kod životinja u čoporu urođeno.

A kako stvari stoje sa čovekom (inteligentnim bićem) u ovom trenutku na ovoj planeti?

Plovite na kruzeru na kom ima još 1000 ljudi sa svih strana ove planete. Kruzer doživi brodolom i svi vi se nađete zajedno na pustom ostrvu. Kako će se ljudi organizovati?
Hoćete li se ponašati isto onako kako se ponašaju životinje u čoporu ili će odmah međusobno krenuti da se kolju Palestinci i Jevreji, Srbi i Albanci, katolici i protestanti, šiti i suniti,...

Ako imate makar i trunkicu mudrosti, ponašaćete se isto onako kako bi se Mogli ponašao.

E pa ova planeta na kojoj zivimo je jedno baš takvo ostrvo.



Ima li izlaza iz ove ludnice?


Tamo negde pocetkom devedesetih iz ortopedskog zavoda Rudo sam povezao devetnaestogodisnjeg mladica, koji je inace iz Skoplja. Decko je otisao na odsluzenje vojnog roka u JNA bas u vreme kada su se vodili sukobi u Hrvatskoj.
Mladic iz Makedonije je na ratistu ostao bez obe noge i to u sukobu izmedju Srba i Hrvata. Zvuci tragicno, ali nista manje tragicna nije sudbina i svih ostalih mladica koji su prosli kroz taj poakao, sa laksim ili tezim posledicama.
To je nesto sto se desavalo jos pre tri decenije, a da li se bilo sta promenilo od tada?

Nista, bas nista i dalje smo u istoj ludnici. Mi sada Palestinskoj deci govorimo da je samo mrtav Izraelac dobar Izraelac i Izraelskoj deci, da je samo mrtav Palestinac dobar Palestinac.

I to nije nešto što se dešava samo u Izraelu.
Nekome tamo je ocigledno u interesu da od nase dece stvori "velike patriote" i vojnike koji će sutra bez oklevanja uzeti puške u ruke i krenuti u borbu protiv onih s druge strane,.... a mi im svesrdno u tome pomazemo. Svoju decu punimo sa mrznjom i otrovom i tako ih spremamo za klanicu.
I šta onda tu mi možemo da uradimo?

Da li mozda da im sve izbrišemo iz uma i pretvorimo ih u Moglije i Moglice i da mozda ne znaju ništa od onoga što su nam recimo radili ovi i oni tokom istorije?

Ne, baš i trebaju sve to da znaju, ali pre svega treba da ih naučimo da moraju da budu ljudi. I onda prvo da im kažemo šta su to mozda bas njihovi preci radili drugima (iako o tome i sami malo znamo, kao sto i ostali malo znaju sta su njihovi radili). Ako ne želiš da tvoje dete bude puno otrova i mržnje i ako na to gledamo sa stanovišta zdravog razuma, valda je to ono sto bi prvo trebali da cuju. Da li to ima logike? Razmislite malo o tome.

I gde dete tako nešto može da čuje? Na jednom jedinom mestu - u porodici koja je sada možda jedina preostala zdrava oaza. Preko medija i u školi je to nemoguće. Od onih koji su stavili šapu na medije i obrazovanje, te stvari sigurno neće čuti. Njima baš trebaju deca koja su puna otrova i mržnje, jer takvi predstavljaju daleko zgodniji materijal za manipulaciju.

Znaci sudbina cele ove civilizacije sada lezi na porodici. Mozemo da pocnemo svi redom izmedju sebe da se koljemo ili da prizovemo zdrav razum, pocnemo sami sebi da postavljamo neka pitanja i kada dodjemo do odgovora, onda svoju decu da povedemo na pravi put.



понедељак, 15. јануар 2024.

Nešto drugačiji pogled na zdravlje - o bitnim stvarima I dezinformacijama






Već u naslovu sam želeo da skrenem pažnju na jedan bitan aspekt - u pričama o zdravlju često nedostaju ključni podaci, ili se (sto je još gore) pridaje veliki značaj manje bitnim stvarima, dok ono što je suštinski važno često ostaje neizrečeno.
Hajde da započnemo priču s onim što ja smatram najvažnijim. Dve stvari na koje treba posebno obratiti pažnju su 1- um i 2- testosteron.


UM


"Za onoga ko je ovladao umom, um će biti najbolji prijatelj, ali za onoga ko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj." - Bhagavad Gita


Kada kazem um, jasno je da mislim na kontrolu uma , i, verovali ili ne, u tome vaša inteligencija i životne okolnosti uopšte nisu mnogo bitni.
U prethodnim tekstovima sam već spomenuo Alistera Campbela i Viktor Frankla nekoliko puta.
S jedne strane, imamo natprosečno inteligentnog čoveka koji je postigao izvanredne uspehe u svim sferama života, bez ikakvih trauma i racionalnih razloga za depresiju (koju leči već decenijama). S druge strane, imamo čoveka koji je prošao kroz 3,5 godine pakla u Aušvicu, jednom od najvećih ljudskih iskušenja u istoriji civilizacije, a bez ozbiljnijih mentalnih problema.
Viktor Frankl je odmah po izlasku iz koncentracionog logora za samo 7 dana napisao knjigu - "Čovekova Potraga Za Svrhom."

Ako inteligencija i životne okolnosti nisu ključne, šta onda određuje kontrolu uma, ili, s druge strane, šta nas koči u tome?


Oglav


Oglav je deo konjske opreme koji se postavlja konju na glavu, ograničavajući mu vid da vidi samo uski deo puta ispred sebe.

Većina ljudi u ovoj civilizaciji nosi svoj nevidljivi oglav.
Kako možete prepoznati da li neko nosi oglav ili ne?

Najpouzdanije se to može videti kroz količinu nezadovoljstva s postojećom stvarnošću.
Što je pogled na stvarnost uži, ona izgleda tamnija. Kod ostalih ljudi ti ces videti samo ono sto ocenjujes kao negativno, jesces se zbog toga sto je Vucic ponovo prosao na izborima, ma gde god da pogledas videces ludilo u ljudskom ponasanju i ko zna sta sve jos. Rekao bih da većina stanovnika ove planete spada u tu grupu.

S druge strane, kada bismo skinuli taj nevidljivi oglav, stvarnost bi se prikazala u potpuno drugačijem svetlu. Iz te nove, šire perspektive, ono što trenutno vidimo kao loše dobilo bi neki smisao.

Max Planck, dobitnik Nobelove nagrade iz fizike, pri kraju svog života je rekao da iza svega ovoga što se dešava stoji neki svestan, inteligentan um. To bi trebalo biti polazište za proširivanje percepcije stvarnosti - svest da je sve ovo deo režije i da sve što se dešava ima svoju određenu svrhu.

Kada čitate knjigu ili gledate pozorišnu predstavu, susrećete se s dobrim i lošim likovima i događajima. Sve što je loše ima svoju funkciju i važnost za samu radnju.
Ako biste izlaskom iz pozorišta upali u depresiju zbog toga što se radnja odvija tako kako se odvija, ljudi bi pomislili da ste "zreli za Lazu."

I sada, ako bi krenuli od toga da je ona premisa koju je izrekao Max Planck tacna, onda bi bez ikakve sumnje za sve one koji non stop samo kukaju zbog toga sto su nezadovoljni postojecom rezijom/stvarnoscu, mogli komotno da kazemo da su zreli za Lazu :) .

U ovoj VR terapiji (život nekako vidim kao VR terapiju), naš osnovni zadatak nije da kukamo zbog toga kako je predstava režirana, već da radimo na razumevanju razloga zašto je tako režirana. Predstava u VR terapiji režirana je da izazove određenu reakciju u nama, a mi imamo moć nad tom reakcijom.
Unutar terapije zelimo da poboljsamo i neke spoljne stvari, ali to je nesto sto je potpuno sekundarno. Primarno je da radis na svojoj unutarnjoj energiji/emocijama i onoga trenutka kada tu dodje do promene, do promene ce doci i u predstavi koja je deo VR terapije.


Skidanje oglava


U ovoj "razvijenoj" civilizaciji samo prosirenje percepcije predstavlja poseban izazov. Nase drustvo se trudi da ti pogled jos vise suzi i da te sto vise drzi u tami.
U temi - DEPRESIJA - GDE LEŽI KOREN I IMA LI LEKA ? sam pisao o tome da u nekim izolovanim "zaostalim" ljudskim zajednicama rec depresija uopste nije ni postojala. U našoj "naprednoj" civilizaciji, suočavanje s takvim problemima i traženje pomoći često znači da ćeš dobiti recept za pilule koje samo ublažavaju simptome i koje ćeš možda morati piti do kraja života.
Verovatnoca da ti neko makar bar spomene studije odradjene na John Hopkins univerzitetu u vezi korišcenja psilocibina u lečenju od teških oblika depresije je takoreci ravna nuli.

Covek stoga mora sam da skuplja informacije i nacine na koji bi mogao da bar malo razmakne ovaj oglav koji nosi. Za pocetak moze malo da istrazi o hipnotickoj regresiji u prosle zivote i u zivot izmedju dva zivota i o studijama koje su radjene sa koriscenjem entheogena sa pacijentima obolelim od kancera (link) ili onih koji su leceni od tezih oblika depresije (link)


TESTOSTERON


Sada prelazimo na drugi deo priče - telesno zdravlje. Na pocetku ću se fokusirati na jednu popularnu temu - telesna masa, kako skinuti kilograme i održavati željenu kilažu.

Upravo u toj priči možda najjasnije dolazi do izražaja velika zabluda u fokusiranju pažnje na nešto manje važno (hrana), dok ono što je zapravo najvažnije (hormoni) gotovo da se uopste ni ne spominje.

Ako u nekom razgovoru pomenete ljude koji mogu da jedu šta god požele a da se pri tom ne ugoje, veliki "stručnjaci" obično samo kratko kažu - to je zbog njihovog metabolizma i tu se priča završava.
Međutim, niko se ne upušta u istraživanje razloga zašto je njihov metabolizam takav i šta drugi ljudi mogu preduzeti kako bi postigli slične rezultate.

Već duže vreme ukazujem na to da je visok nivo testosterona (unutar granica!) stotinu puta važniji od toga šta jedete i koliko jedete. Sada, u decembru, pružila nam se prilika da tu svoju hipotezu stavimo na ozbiljan test.

Otišli smo u Hurgadu na 7 dana s all-inclusive uslugom (ceo aranžman je bio 3 puta jeftiniji od samo prenoćišta u hotelu sa 4* na Kopaoniku). Naš zadatak (bio sam sa suprugom) bio je da unesemo daleko veću količinu hrane od uobicajenog.
U hotelu smo imali 3 obroka (sa izobiljem slatkiša :) ) i u okviru jednog obroka sam više puta uneo istu, ako ne i veću, količinu hrane nego što inače pojedem kod kuće za ceo dan (kod kuće obično imam dva obroka tokom dana).

Prvo jutro nakon povratka stao sam na vagu i odmah potom otišao u laboratoriju.

Laboratorijski rezultati su sledeći (u zagradi su referentne vrednosti):

Glukoza: 4.09 (4 - 6.4)
Holesterol: 4.86 (3.9 - 5.2)
Testosteron: 21 (6.68 - 25.7 nmol/L)
Vaga je pokazala da sam se za tih 7 dana ugojio čitavih 100 grama.

Zorica nije išla u laboratoriju, ali joj je vaga pokazala razliku od možda 200 - 300 grama. Osim jutarnjeg trčanja, tokom dana je imala sve aktivnosti isto koje i ja.

Cela ova priča se odnosi kako na muškarce, tako i na žene, a sada dolazimo do sledećeg važnog pitanja:


Kako povecati nivo testosterona?


Odgovor na to pitanje je jasan - aktivnošću.

Znate da ja već decenijama trčim, pa zašto onda nisam na samom početku priče rekao da je jedna od najvažnijih stvari za zdravlje upravo trčanje? Zato što bi to bila dezinformacija i čisto dovođenje u zabludu.

Iz takve tvrdnje bi čovek po logici stvari trebao izvući zaključak - što više trčim, to ću biti zdraviji.

Da li je zaista tako?
Da li maratonci imaju najjači imunološki sistem? U to baš nisam siguran. Prva žrtva kovida u Italiji, ako se sećate, bio je upravo maratonac.
Čačkajući malo po internetu o trčanju i testosteronu, izvukao sam podatak da trčanjem na duge staze testosteron opada.

Koje su onda aktivnosti dobre za podizanje testosterona?

Ukupno tri:

1. umeren kardio (trcanje, bicikl, plivanje,...)
2. vežbe snage (isto umereno)
3. za treću znate već sami koja aktivnost podiže nivo testosterona, da ne pričam sada I o tome, ali u svakom slučaju to je nešto veoma važno i to podjednako i za muškarce i za žene.


Uticaj testosterona na celokupno zdravlje


Gore je bilo reči samo o telesnoj težini, a od svih hormona, testosteron ima najviše uticaja na naše celokupno zdravlje. Pored regulacije mišićne mase i snage, pomaže kod rasta i jačanja kostiju, poboljšava raspoloženje i kognitivne funkcije. Njegovo lučenje je usko povezano sa kardiovaskularnim sistemom, srcem i prostatom. Takođe, pojačava imuni sistem, smanjuje rizik od srčanog udara i moždanog udara, sprečava razvoj osteoporoze i dijabetesa, čime igra ključnu ulogu u očuvanju opšteg zdravlja.


Na samom kraju, evo mog slučaja - godine, kilaža, aktivnost, nivo testosterona:


U 63. godini imam istu težinu kao i sa 20 godina. Što se ishrane tiče, ne samo da ne vodim računa, već slobodno mogu reći da se hranim izuzetno nezdravo. Burek u pekari je redovan obrok, a slatkiše unosim u nenormalnim količinama.

Trčim 3 puta nedeljno, 2 puta po 6 km i jednom 9 km. Čisto promene radi, jednom godišnje se prijavim i istrčim polumaraton. Nakon svakog trčanja odradim 3 serije zgibova, a ostalim danima radim malo sklekove, čučnjeve, trbušnjake i slično.

Poslednjih, valjda 6 godina, proveravam nivo testosterona zajedno s krvnom slikom, i do sada se uvek kretao oko 20 (na skali od 6.68 - 25.7 nmol/L).
Krvna slika i pritisak su u redu, i pu, pu, pu, meni bar nije poznato da imam bilo kakav zdravstveni problem.

Potpuno sam ubeđen da je za takvo stanje stvari najpresudniji faktor upravo nivo hormona.

четвртак, 11. јануар 2024.

Ljudi




Dočekasmo novu godinu kod Vuka I Mine u Dubaiju.
Vuk je doduše bio u Meksiku, Mina je skoknula do Beograda, a Zorica i ja se uputismo na doček nove godine ispred Burj Khalife.

Sam vatromet u ponoć na tom mestu je nešto zaista spektakularno, a za mene je najfascinantnije bilo to što sam 31 decembra u ponoć bio u gilipterci na +26 C 🙂

Međutim, za Zoricu i mene najjači utisak ne samo sa dočeka, nego sa celog ovog putovanja će definitivno biti upoznavanje ovog mladog bračnog para iz Pakistana.
Jaser živi u Dubaiju vec valjda 15 godina. Kada je došao nije znao ni jednu reč na Engleskom i oko 10 godina je radio kao vozač. Sada ima svoju firmu, uređuje štandove firmama za expo. Rija radi neki dizajnerski posao od kuće.

Venčali su se pre 3 godine, a inače su i u nekoj rodbinskoj vezi. U Pakistanu samo donekle imaš mogućnost izbora bračnog druga, ali u krajnjoj odluci glavnu reč imaju njegovi i njeni roditelji. Sasvim slučajno smo se sreli tu ispred Khalife i upoznali nekoliko sati pre ponoći. Gornja fotografija je snimljena možda pola sata pre ponoći, kada je taj pločnik već bio pretrpan sa ljudima.

U jednom trenutku su nas pitali kako smo došli I kako se vracamo nazad do stana. Kroz tu gužvu nisam hteo da dolazim Vukovim autom pa smo došli metroom. Nazad ćemo isto metroom ili taksijem.
Riya je prenela da će nas povesti kolima, a Jaser je nešto kasnije dodao da će nas prethodno odvesti na večeru u jedan Pakistanski nacionalni restoran.
Rekoh - OK, ali pod uslovom da ja platim račun, na šta se on samo nasmešio

Pričali smo o životu u Dubaiju, o Pakistanu, Bogu, Rumiju,...
Kada je konobar na kraju došao, izvadio sam karticu, ali je on skočio sa stolice, nije hteo to da dopusti i platio je račun. Odatle su nas odvezli do stana iako nije bilo potrebe za tim.

I sada razmišljam - od svih stvari koje dobijamo od putovanja, upoznavanje ljudi je možda čak i najvažnije.
Sa prethodnih putovanja do Dubaija, Egipta i najviše po Turskoj, nosimo izuzetno pozitivno mišljenje o svim Muslimanima koje smo tada sretali.

Ali ne radi se samo o Muslimanima. Pored ovog para, sada smo kod Vuka upoznali I gospodina Irosh Chanaku iz Sri Lanke. Gospodin Irosh je Budista. Isto kao i sa Jaserom, krenuli smo u konverzaciju kao da se znamo vec godinama.

Primetio sam da priča o Rumiju uvek može da bude neki zajednički imenitelj u uspostavljanju kontakta, bilo da pričate sa nekim sa istoka (Budistom, Muslimanom, Jevrejom) ili sa zapada, recimo Amerikancem.

Ako na kraju može da se izvuče neka poenta iz cele ove priče, onda bi ona bila da su svi ljudi na ovoj planeti isti. To ne znači da su baš svi dobri, odstupanja svugde ima.
Ali, kod ogromne većine ćete naići na srdačnost i empatiju.

Pa šta onda može da bude osnovni uzrok svih ovih problema kojima svedočimo ?

To sigurno nisu ljudi sa druge strane granice ili drugog kontinenta.

Glavno zlo su upravo ove "naše" psihopate, veliki zaštitnici fuckin nacionalnog ponosa, interesa ili religije i svega drugoga što koriste kao sredstvo za manipulaciju masama. A mi se primamo na sva ta sranja kao mladi majmuni.

"Ako ne budete jako oprezni, mediji će vas naterati da mrzite ljude koji su potlačeni i da obožavate njihove tlačitelje" Malkom X

Zato, ljudi putujte, putujte što više. Za početak je sasvim dovoljno obilaziti sve ove lepote, koje su nam tu ispred nosa u bivšoj Yugi.
Putujte i uspostavljajte kontakte, nemojte da se ustežete da prvi pridjete i uspostavite kontakt sa ljudima sa kojima vas je put spojio

недеља, 10. децембар 2023.

Kako su se pokazali Toyotini hibridi novije generacije

.

Gornji naslov vam verovatno nagovestava pricu o pouzdanosti, ali pouzdanost nije jedini Toyotin adut, ima ih tri:

1 mala potrosnja goriva

2 Izuzetno mali troskovi tokom eksploatacije

3 Velika pouzdanost


Krenucu od pouzdanosti.

Proslo je oko 3 godine od kako smo poceli da kupujemo Toyotine hibride u malo vecem broju. Na satu imamo ozbiljniju kilometrazu te mozemo da kazemo da sada vec imamo neku jasniju predstavu o samom autu. Ja sam doduse tek na 130 000, ali recimo kolega Mica iz Pinka je presao preko 220 000, a automobili gospodina Novice Stojiljkovica iz Nisa (ima ih preko 100) su presli preko 300 000 km.
Ja nisam cuo da je u Beogradu bio i jedan iole ozbiljniji kvar, a gospodin Novica mi je rekao da je samo na nekim promenio amortizere, na nekim homokineticke zglobove i to tek nakon sto su prevalili preko 300 000km.
Kako mi je rekao, za to postoje dva razloga - Prvi je taj sto je na svim tim novim automobilima imao niskoprofilne gume, a drugi - sto ih njegovi vozaci voze bas kao da su tudji (jedan auto voze po dva vozaca). Kasnije sam cuo za jos jedan razlog, a to je da su ulice u Nisu u nesto gorem stanju od ovih u Beogradu.

Eto, toliko o kvarovima pa samim tim i o pouzdanosti.



Troskovi odrzavanja


Za pouzdanost i nisku potrosnju Toyotinih hibrida su svi culi, ali o ovoj drugoj stvari se bas malo zna. Hibridi u tome toliko odstupaju od svih ostalih automobila, pa sam namerno istakao - izuzetno mali troskovi odrzavanja tokom eksploatacije.

Pre no sto krenem u tu pricu, samo da kazem da su neke moje kolege koje su vec imale iskustva sa Toyotom jos pre recimo dve godine kada su preuzeli automobile, rekli da uopste nece ici u ovlascene servise. To mi je u tom trenutku zazvucalo cudno, ali vec sada mi je njihova odluka daleko jasnija.

Hajde da vidimo kolike su troskove oni imali do sada, odnosno koliki troskovi cekaju sve nas koji smo izasli iz garantnog roka.

Ulje i filteri - zamena ulja (Marly 4,2l) i 3 filtera kosta 10 300 dinara. U Kolibriju kazu da Marly ulje u Toyota hibridima moze opusteno da se menja na 20 000km. Zasto? Hibrid na svakoj nizbrdici i prilikom svakog kocenja ne rasipa tu energiju, nego je vraca nazad u bateriju i naknadno koristi za pogon vozila, tako da ce u gradskoj voznji benzinskim motorom preci samo oko 7500 od tih 20 000km! Upravo zbog toga ulje moze da se menja u nesto duzim intervalima. To je ujedno i razlog za a za malu potrosnju goriva i beznacajno malo trosenje kocnica.
Usluga zamene u Kolibriju uopste ne naplacuju.

Svecice se na benzincu menjaju na svakih 90 000km, a na hibridu ih opusteno mozete menjati na 150 000km. Obzirom da cete u gradskoj voznji od toga biti 63% u EV modu, benzinskim motorom cete od toga preci samo 55 500km.
Citao sam da su ljudi u SAD svecice na Toyota hibridima menjali na 140 000 milja (225 000km). Cena za svecice bez zamene je negde oko 14000din.

Prednje plocice. Kod mene je debljina prednjih plocica na 125 000km bila skoro 10mm, sto znaci da bi one teoretski mogle da izdrze i 400 000km, ali hajde da kazemo da ce zamena da padne na nekih 300 000km

Na 300 000 neka crkne i vodena pumpa, mada se ni na jednom Novicinom hibridu to jos nije desilo (na nekim automobilima (Dacia) vodene pumpe se menjaju na svakih 60 000km).

S vremena na vreme ce za zamenu doci i antifriz i kociona tecnost, ali obzirom da se kocnice trose 10 puta manje i to ulje moze da se menja redje nego kod ostalih automobila.

Eto, znaci ti troskovi me cekaju u narednom periodu: 10 300din za ulje i filtere na svakih 20 000km, 14 000 (plus ruke) za svecice na svakih 150 000km, zamena prvog para prednjih plocica na 300 000km (cenu i ne znam, posto mi to pada tek za 4 godine), zadnje plocice ko zna kad. Ide tu i zamena antifriza, s vremena na vreme aditiv za ciscenje dizni, zamena kocionog ulja, ali sve to se menja dosta redje, obzirom da i motor i kocnice rade daleko manje nego na ostalim automobilima.

To je ono sto bi vas cekalo ako uzmete hibrid (nov ili polovan), a sta je ono sto uopste ne biste imali, ili o cemu bas ni najmanje ne bi razmisljali?
Uopste ne bi imali - kaiseve, spanere, rolere, znaci veliki servis,,,, Korpu, lamelu, druk lager,,, turbinu,,, alternator, anlaser,,,, DPF, adblue,,,, plivajuci zamajac,,,, . Menjac imate (automatski eCVT), ali bas kao i da ne postoji, posto za njega nije predvidjen nikakav servis, cak ni zamena ulja !!! Izvanredno je pouzdan, kako sam cuo da nije zabelezen ni jedan jedini kvar na tom menjacu, jedino ga moze onesposobiti neko spoljno ostecenje


POTROSNJA GORIVA



Prosecna potrosnja na godisnjem nivou je kod mene 3,6 l/100km. U periodu od, da kazem maja do oktobra ona je na mesecnom nivou oko 3,4 l/100km (zimi tokom hladnih dana ona je svakako veca). Informacija koju smo dobili od Toyote pre 4 godine, je da je potrosnja u gradu 3,2 l/100km. To sve zavisi od nacina voznje. Moja ocena voznje je 87/100, a vi ako se priblizite cifri - 100 i vasa potrosnja van zimskog perioda ce biti 3,2 ,... ali pod jednim uslovom, a to je da tokom dana pravite malo vecu kilometrazu. U samom startu, dok se motor ne zagreje potrosnja je na svakom autu dosta veca, tako da,... ...ukoliko vi startujete auto, predjete samo par km do posla i popodne sednete ponovo u hladan auto, imacete dva hladna starta, a preci cete malo kilometara. Upravo zbog toga je Toyota ovaj podatak dala samo taksistima, a u salonu ce vam sigurno reci neku vecu cifru.


MANE

Da li je moguce da Toyota hibrid nema ni jednu manu i da je baš u svemu bolji od svih drugih automobila?

Ipak nije. Sa hibridom moze da vam se desi da sednete u auto i da ne mozete da ga startujete i verovatnoca da se tako nesto dogodi je veca nego kod ostalih vozila. To teoretski moze da vam se desi i sa autom koji je star jedva mesec dana.

Sta je razlog za tako nesto? Na hibridu tokom voznje procesor regulise punjenje i velike hibridne baterije i 12V akumulatora. Oni se dopunjuju tek s vremena na vreme i napunjenost se drzi negde izmedju, hajde da kazem 65% i 85%. Na svim ostalim automobilima vam je tokom voznje napon na akumulatoru konstantno 14V i nakon iole duze voznje kada ugasite auto, vas akumulator ce biti 100% pun.
Ni jednoj bateriji / akumulatoru prepunjavanje uopšte ne prija i zahvaljujući upravo tome 12V akumulator na hibridu će da traje znatno duže nego na ostalim automobilima, međutim,....

Sa hibridom vi sada mozete da krenete na Kopaonik, stignete, ugasite auto i vi ste ubedjeni da je akumulator 100% pun. Medjutim, postoji mogucnost da ste auto iskljucili kada je on bio pun samo 65%, bas u trenutku kada je konvertor-invertor trebao da pocne da ga dopunjuje. Ukljucili ste alarm i nakon 7 - 10 dana kada ponovo sednete u auto , ne mozete da startujete hibridni sklop i nadjete se u cudu.

U startu je to za nas bilo pravo iznenadjenje, a i razocarenje, imajuci u vidu Toyotinu poslovicnu pouzdanost. Medjutim, kada znate o cemu se radi i kako treba da reagujete, onda na to vise ne gledate kao na neki problem. To je vec malo duza prica, pa koga interesuje moze da baci pogled na ovaj tekst gde se spominje i taj problem: Toyota hibridi - skriveni problem, moguce resenje i jos neke ideje


Servisi

U vezi redovnih servisa mogu da kazem da ima nekih potpuno nelogicnih stvari. Neke stvari se menjaju mozda bespotrebno cesto, a neke bi pak trebalo menjati cesce. U ovo prvo spadaju svecice i kociono ulje. Vec rekosmo da ce hibrid u gradskoj voznji benzinskim motorom preci samo 37% puta (u mom slucaju) i da motor tako reci nikada ne radi dok auto stoji, pa i pored toga je interval za zamenu svecica potpuno isti za cistog benzinca, hibrid i plug-in hibrid (koji ce benzinskim motorom preci mozda samo 10% od te kilometraze).
Takodje znamo da se kocnice trose 10 puta manje nego na ostalim vozilima, ali se kociono ulje menja na svakih 30 000km (na taksi vozilu je to takoreci dva puta godisnje???)

Sa druge strane za filter vazduha je predvidjeno da se menja tek na svakih 60 000km, a to bi svakako trebalo ciniti cesce, tokom svake zamene ulja


Toyota hibrid kao taksi vozilo

Toyota je prvog Priusa izbacila jos davne 97' godine, a nasi vozaci evo 27 godina nakon toga znaju jako malo o tim vozilima. Za malu potrosnju su svi culi, ali su ubedjeni da su vozila izuzetno komplikovana, pa samim tim podlozna kvarovima i da ce tokom eksploatacije biti skupa za odrzavanje. Iz svega onoga sto je gore napisano valda vam je jasno da je zapravo sve potpuno suprotno od toga.

Interesantna je stvar, da pre 4 godine kada sam poceo da pricom o hibridima (i postao vec malo naporan sa tim :) ), vise kolega mi je reklo - ma sto uopste pricas o tome, nama visi cargo iznad vrata, a ti pricas o nekim malo vaznim stvarima.
Mi mozemo generalno da kazemo da u zivotu ima stvari koje su 100% u nasim rukama i onih drugih na koje se nas uticaj moze meriti u promilima. Sa druge strane, dugo sam na taksiju i dobro znam da u ovom poslu lako moze doci do promena i da se one desavaju u talasima. Poslednja oseka je bila kada je krenula korona, a trenutno plovimo na plimnom talasu. U ovom trenutku na taksiju mozete da vozite i dizel auto koji trosi 10l i ima gomilu stvari koje hibrid uopste nema. U jednom trenutku kada (ne ako, nego kada!) ponovo naidje oseka, ce upravo ta stvar koja je bila 100% u vasim rukama (odluka koji auto uzeti), mozda presudno uticati na to da li cete jos uvek plutati ili cete potonuti.

Vi i samo vi odlucujete da li cete odabrati vozilo koje ima veliku potrosnju, gomilu delova za servisiranje i periodicnu zamenu i koje je mozda nepouzdano pa cete pored velikih novcanih troskova gubiti i silno vreme obilazeci majstore,... ... Ili cete odabrati auto koji malo trosi, kod koga ce redovan servis na 20 000km da vas kosta 90 €, kod koga imate jos i zamenu svecica jednom u 3 godine, zamenu kocionih plocica jednom u 6 godina i s vremena na vreme zamenu kocionog ulja antifriza, itd.

Uz to, pogledajte OCU izvestaj o tome koje su najpouzdanije, a koje su najmanje pouzdane marke automobila na trzistu: Ovo je marka automobila s najviše kvarova u Evropi.

Prema tom izvestaju benzinski hibridi (notmalno Lexus i Toyota :) ) su automobili koji se najmanje kvare.

Sada sami razmislite malo koliko je ta odluka bitna ili nebitna, odnosno da li vam je bitnije ono sto stoji iza 100% ili ono iza par promila.



Ispod se moze videti moja godisnja prosecna potrosnja, EV razdaljina, EV vreme i ocena voznje










недеља, 24. септембар 2023.

Samoprevazilazenje u sedmoj deceniji :)





Negde pocetkom avgusta nas ultramaratonac Predrag Kneževic mi je rekao da ce se 23 septembra u Beogradu trcati Sri Chinmoy self-transcendence ultramaraton. Onda je dodao - trcace se na 24, 12 i 6 sati, mogao bi i ti da se prijavis za trku na 6 sati.

He, samo se nasmejah, a onda pomislih - pre dve godine mi je Zorica isto tako, samo 3 dana pred Beogradski maraton, postavila pitanje "zasto se i ti ne bi prijavio"? Ja se prijavih za polumaraton i istrcah ga. Zatim pomislih - ako sam se tada prijavio za polumaraton i istrcao ga, zasto se sad pa ne bi prijavio za trku na 6 sati ?
Inace nakon tog polumaratona, prosle godine sam istrcao jos jedan, sto znaci da u sezdeset i trecoj godini zivota imam vec solidno trkacko iskustvo :)

Nezgodna stvar je u tome sto nisam imao blage predstave o tome kako bi to uopste moglo da izgleda trcati 6 sati, ni kako bi covek trebao da se pripremi za tako nesto. Izazov mi se ucinio bas interesantnim i ja se prijavih za trku.

Sto se priprema tice, nastavio sam sa trcanjem (dzogiranjem) isto kao i do sada (tokom nedelje dva puta po 6 km, nedeljom 9 km), s tim sto sam pred trku 3 nedelje za redom, umesto 9 km, istrcao 3 ozbiljna polumaratona - dva puta po 3 kruga oko jezera na adi i 3,5 h (27 km) na uscu, na stazi predvidjenoj za ultramaraton.

U trenutku kada mi je Pedja rekao da ce se trka odrzati 23 septembra, prvo sto sam pomislio je bilo - pa to je super, krajem septembra sigurno nece biti vruce, a nadam se da nece biti ni mnogo hladno.

Dan pred trku prognoza kaze sledece - u Beogradu sutra umereno oblacno, temperatura 33 C, sto je mozda i najtopliji 23 Septembar od kada je pocelo merenje. Auuuu, svaki trkac ce vam reci da je bolje trcati i po kisi nego po suncu i visokoj tenperaturi (a i najbolji rezultati na BG maratonu su postignuti po kisnom vremenu). Ali dobro, sad sta je tu je, ovo ce za mene definitivno biti prava trka samoprevazilazenja :)

Dosao je i taj dan. Na startu trke oko mene svi trkaci u crnim/tamnim sorcevima, a ja normalno po takvom vremenu u belom :) (o tome napisah nesto u prici o polumaratonu)

Sam pocetak trke je bio kao iz basne o kornjaci i zecu (pogadjate ko je bio kornjaca :) ). Naime, ja sam kao deo taktike trcanja na 6h, sebi zacrtao da cu u prvom satu podizati puls sasvim, sasvim lagano i to - u prvih 15 min mora biti ispod 100, a kasnije do 115. Nekih 10 minuta nakon pocetka trke ja sam bio nekih par stotina metara iza poslednjeg trkaca u grupi.

Trkaci na ultramaratonu nakon izvesnog vremena ubacuju po malo hodanja. Ja sam sa hodanjem krenuo tek u drugom satu, tako da sam do tada vec prestigao neke ucesnike.
Inace neki od ucesnika nakon izvesnog vremena predju samo na hodanje, a jedan Holandjanin je brze hodao nego sto sam ja trcao/dzogirao. (na ovom ultramaratonu je bilo ucesnika iz valda 13 zemalja)

I kako je to iskustvo za mene izgledalo? Prvi i drugi sat bez ikakvog opterecanja, puls do 120. U trecem satu puls je vec isao do 125 . Od cetvrtog sata pa na dalje se vec javljaju bolovi u misicima i ramenima, a puls se penje do 130 i malo preko toga (pulsmetar mi je inace glavni instrument tokom trke).
Jasna je stvar da su na takvim trkama kondicija i snaga najmanje bitni. Najvaznija je kontrola uma, pa stoga nije ni cudno to sto se na takve trke prijavljuje, da kazem poseban soj ljudi i da je prosecna starost prilicno velika, bilo je malo mladjih trkaca.

Ja sam za tih 6 sati pretrcao 41,401 km, nesto malo manje od punog maratona. Sta zna dete sta je 200 kila :) . Uspeo sam cak da osvojim pehar i medalju za trece mesto u kategoriji trkaca iznad 50 godina. To je za mene bilo jos i najvece iznenadjenje.

Ali ako vam se mozda cini da je veliki uspeh istrcati toliko kilometara u sezdeset i trecoj godini zivota, samo da vam kazem da je Pedja Knezevic stariji od mene, da na takvim jednodnevnim ultramaratonima pretrci preko 170 km, a na NY desetodnevnom maratonu je pretrcao preko 900 kilometara. Cilj mu je da na desetodnevnom ultramaratonu pretrci preko 1000km. 10 dana za redom, svakoga dana preko 100 kilometara. Da li mozete to uopste i da zamislite?

I da ne zaboravim, na ovoj trci su me iz publike bodrili Pedja, moja Zoka, Duca, Aleksandra i Zoran Čubrilo sa svojom lepšom polovinom. Hvala im na tome :) (Pedja je ovoga puta bio u organizaciji i zato nije trcao)









"You are never too old to set another goal or to dream a new dream." C.S. Lewis



.

субота, 12. новембар 2022.

Toyota hibridi - skriveni problem, moguce resenje i jos neke ideje



Ovo dole je Srpska verzija originalnog teksta koji sam postavio 3 novembra. Prvi tekst je napisan na Engleskom sa zeljom da ga eventualno procita i neko iz Toyote

----------------------------------------------------------------------------------


Prvo da vidimo o kakvom problemu i idejama pricamo, a potom sledi dodatno pojasnjenje.


1. Problem sa praznjenjem 12V akumulatora

Koren ovog problema lezi u nedostatku informacija i resenje istog moze biti veoma jednostavno.
Ukratko - vozaci ne znaju nista o nacinu na koji se puni 12V akumulator na hibridnom automobilu i ubedjeni su da je njihov akumulator 100% pun nakon sto su iskljucili auto, a sto uopste nije slucaj !
Resenje, kao sto rekoh, moze biti veoma jednostavno - Svaki put nakon gasenja auta, na instrument tabli bi trebala da se pojavi informacija sledeceg tipa:

12V AKUMULATOR JE PUN SAMO XX%, AKO JE POTREBNO PRITISNITE KOCNICU I 'START" DUGME, DA BI GA DOPUNILI!


2. Nadgledanje temperature u baterijskom prostoru (baterija od 200V)

Bilo bi dobro ukoliko bi se u taj prostor ubacio senzor, te da na instrument tabli moze da se vidi i taj podatak... ...i trece...


3. Svi Toyota hibridi, plug-in hybridi...


Pojasnjenja:


1 Praznjenje 12V akumulatora

Dok jos nisam preuzeo moju novu Toyotu, jedan kolega nakon duzeg stajanja na taksi stanici nije mogao da startuje svog Priusa. Pozvao je servis i ispostavilo se da je probelem do 12V akumulatora. Pored ostalih potrosaca, taksi vozila imaju i radio stanice koje su veliki potrosaci, pogotovo u predaji signala.

Upravo zbog toga sam ubacio voltmetar u moj auto, kako bih pratio napon na akumulatoru. Uz pomoc voltmetra sam odmah primetio neke interesantne stvari:

- Za razliku od ostalih automobila, 12V akumulator se ovde dopunjuje tek s vremena na vreme. Kao rezultat toga, sledeceg jutra sam primetio da je napon na akumulatoru (a to znaci i napunjenost istog), dosta nizi nego sto je bio na mom predhodnom autu. Na predhodnom autu napon bi bio 12,8 - 12,9V, sto znaci da je oko 95% pun, dok je napon na novom autu bio izmedju 12,2 i 12,5V, sto znaci da je mozda 55% - 75% napunjen

- Akumulator se dopunjuje tek s vremena na vreme i moze da se dogodi da vozac iskljuci auto bas u trenutku kada je napon na akumulatoru najnizi (u trenutku kada bi invertor trebao da se ukljuci da ga dopuni). Ampermetrom mozete da vidite da auto cak i kada je isklucen trosi oko 800mA i to bez dodatnih potrosaca (alarm, kamera i sl). Proracunajte sami za koliko vremena ce se akumulator dovoljno isprazniti da ne moze da startuje auto, ukoliko je nakon gasenja akumulator napunjen samo 65%

Ovaj problem se ne desava samo taksi vozacima!
Neko bi mogao da ode na zimski odmor, parkira auto ispred hotela (sa ukljucenim alarmom) i kada ponovo sedne u njega, nakon 7-14 dana, askumulator nece moci da pokrene hibridni sklop. Vozac nece imati predstave o cemu se radi a najblizi servis je mozda 50 km daleko.

Toyota nam je ponudila sledece resenje:

"We recommend you put the car in ‘Ready’ mode for about 60 minutes before switching it off again and repeat the process at least once a week"

"Preporucujemo vam da stavite auto u ‘Ready’ mod oko 60 minuta pre no sto ga iskljucite i taj proces ponavljate bar jednom nedeljno"

...ali cak i sa tim resenjem mi jos uvek imamo dva problema:

1. Mnogi vozaci ne znaju nista o tom problemu, niti su culi za taj savet.

2. Cak i da su culi za savet, mnogi od njih ce biti ubedjeni da im je akumulator 100% napunjen nakon sto su iskljucili auto i da su potpuno sigurni narednih mozda 7 dana.
Ali, mozda su iskljucili auto bas u trenutku kada je napon, odnosno napunjenost baterije na najnizem nivou, u trenutku kada treba da pocne proces punjenja. Akumulator je mozda samo 55% pun i alarm i jos neki potrosaci mogu isprazniti bateriju u narednih 7 dana.

Tako da,.. ...nakon gasenja auta, na instrument tabli bi trebala da se pojavi informacija da 12V akumulator nije pun 100% nego xx% (procesor bi trebao da proracuna i prikaze tacnu vrednost).

Dodatno punjenje akumulatora bi bilo potrebno ukoliko se auto nece voziti duzi vremenski period, ili ako ce u OFF modu biti ukljuceno dosta potrosaca.

Uzgred, to bi najverovatnije i smanjilo broj poziva za Toyota Euro Care sluzbu.



Zapravo, ukoliko ostavljate auto na duzi vremenski period, najsigurnije vam je da skinete jednu klemu sa akumulatora, autu to nece nista naskoditi.

Pored voltmetra ja u kolima imam i mali jump-starter (kupljen u Lidlu), koji mi do sada nije bio potreban, posto na voltmetru pratim pad napona i u slucaju potrebe stavim auto u "Ready" mod.



2 Nadgledanje temperature u baterijskom prostoru (baterija od 200V).



Pored voltmetra u auto sam takodje postavio i indikator temperature u prostoru gde stoji velika baterija (u taj prostor je ubacen odgovarajuci senzor). Pracenje temperature u tom prostoru je veoma vazno!
Dok nisam imao taj pokazivac, ja sam se upravljao uglavnom prema spoljnoj temperaturi i na osnovu toga bi podesavao rad klima uredjaja, a sto je velika greska.
Ukoliko je spoljna temperatura 20C i vi stojite u koloni po suncanom danu, temperatura u vozilu i baterijskom prostoru ce biti znatno veca nego u slucaju da vozite tokom noci pri istih 20C.

Uz to, od kada to pratim, ukoliko primetim da je temperatura odjednom naglo porasla, ja odmah znam da mi je neka musterija pozadi zatvorila ventilacioni otvor i da je to razlog za skok temperature.

Tako da na osnovu tog podatka ja odlucujem da li cu da ukljucim/pojacam klima uredjaj i da li treba da proverim, da li je zadnji ventilacioni otvor u funkciji.

Ukoliko se ta temperatura stalno prati i drzi pod kontrolom, zivotni vek baterije ce biti produzen, a takodje i njena efikasnost.


3 Svi Toyota hibridi, plug-in hybridi...

Bilo bi dobro ukoliko bi svi Toyota hibridni automobili (bar u oblastima gde je klima hladnija) imali mogucnost dopunjavanja velike baterije (recimo u garazi preko noci, obavezno pametnim punjacem koji ogranicava maksimalnu napunjenost!)

Sta bi se time dobilo ?

Teoretski, ujutro mozemo pokrenuti hibridni auto sa dopunjenom ili ispraznjenom baterijom. U prvom slucaju, napunjena baterija ce rasteretiti benzinski motor tokom zagrevanja, dok ce u drugom slucaju, motor biti dodatno opterecen punjenjem baterije tokom zagrevanja.

Poznato je da benzinski motori dok ne dostignu radnu temperaturu imaju znatno vecu potrosnju, tako da ce prva (a manje bitna) razlika biti u smanjenoj potrosnji goriva.

Ono sto je dosta vaznije - rasterecenje motora tokom zagrevanja ce mu produziti zivotni vek.

Takodje, ukoliko ispraznimo bateriju pre no sto stignemo kuci (pred kraj maksimalno vozeci u EV modu), smanjenje potrosnje ce biti znacajno.

Jos jedna ideja je - ugraditi u blok motora grejac na 230V, kako bi se zagrejao pre startovanja :)

Na kraju samo da spomenem da se moja prosecna potrosnja u periodu od aprila do kraja oktobra krece oko 3,4 l/100km (u maju i oktobru je bila 3,3 l/100km)



-----------------------------------------------------------------------------------------------------

Edit 22.11.2022

interesantna stvar, nedugo nakon sto sam postavio ovaj tekst i meni se desilo da mi akumulator zakaze. U nedelju ujutro sam izvezao i parkirao auto ispred garaze. Nekih 8 sati nakon toga sedam u auto da ga uparkiram nazad, ali hibridni sklop nije mogao da se aktivira posto je napon na akumulatoru bio manji od 12V. Sa jump starterom, koji drzim u kolima, pokrenem auto, ubacim ga u garazu i prikljucim pametni punjac.

Pretpostavljam da je razlog u sledecem: verovatno da sam predhodnog dana auto iskljucio momenat pre no sto ce invertor poceti da dopunjava akumulator (kada je napon na njemu najnizi), samo startovanje je izvuklo iz njega malo vise struje, a za dva minuta koliko mi je trebalo da auto izvezem, akumulator nije mogao da se dovoljno dopuni.

To svoje iskustvo sam preneo i u jednoj viber grupi u kojoj se nalazi i gospodin iz Toyota Srbija. Obzirom da je pouzdanost prva asocijacija koja se vezuje uz Toyotu, prava je steta da postoji jedna ovako banalna stvar koja vrlo lako moze da se resi.

U grupi sam napisao ono sta mislim da bi Toyota trebala da uradi:

1 update na samom autu - nakon gasenja auta na instrument tabli da se pojavi informacija - koliko je baterija napunjena (recimo 74%) i u slučaju da je napunjenost niža (kao što rekosmo nije uvek ista), dodatno upozorenje da bi je trebalo dopuniti u ready modu

2 da podrobno to objasne i istaknu u knjizi koju smo svi dobili uz auto

3 da svim servisima i dilerima naloži da se svakom vozaču hibridnog auta skrene pažnja na to da 12V akumulator nakon gasenja auta nije 100% napunjen kao na ostalim automobilima i da ih upute da u knjizi (ili na netu) pažljivo pročitaju sva upustva u vezi toga.

Nakon toga gospodinu iz Toyote sam postavio sledeca pitanja:

- Šta mislite da li bi bilo neke koristi od toga da se na hibridnom autu nakon iskljucenja pojavi info o napunjenosti baterije, recimo 62% ili 78% i ako je 62%, onda jos i dodatno upozorenje da bi bateriju trebalo dopuniti?
Ja sam auto iskljucio i problem sa startovanjem sam imao vec nakon 8 sati, a ne nakon 8 dana. Da mi se na tabli pojavila informacija da bi akumulator morao da dopunim, do problema sa paljenjem ne bi ni došlo

- Šta mislite koliko bi to povecalo trošak proizvodnje jednog auta, samo da procesor na osnovu napona na akumulatoru proračuna koliko je isti napunjen i tu informaciju prikaže na tabli ?

- Trece pitanje je - ukoliko bi na vagu stavili sa jedne strane korist od toga, a sa druge strane štetu (trošak), šta mislite na koju stranu bi prevagnulo? (uzgred, korist bi bila bar u manjem broju poziva za Eurocare službu)

I poslednje pitanje - ukoliko bi slučajno korist bila veća od štete, mislite li da bi onda imalo nekog smisla da se Toyoti predoči ta ideja?

Dok Toyota eventualno ne uradi update, ima stvari koje bi i sami mogli da uradite:

1 Mozete da postavite instrument koji pokazuje trenutni napon i napunjenost baterije
2 Takodje mozete da postavite i monitor temperature u baterijskom prostoru. Ja sam u Okovu kupio pokazivac sobne i spoljne temperature i senzor za spoljnu temperaturu sam postavio pored baterije

3 malo bolji elektronicar bi mogao da vam napravi i pametan punjac za bateriju od 200V

4 U kabini i prtljaznom prostoru obavezno zamenite sve sijalice od 8 W sa LED sijalicama (to je tek potpuno nejasno, zbog cega je Toyota postavila sijalice koje problem mogu samo da amplifikuju???)