"...novi svijet, gdje ce djela uma, nauke i vjestine sluziti zajednici za olaksanje i uljepsavanje zivota a ne pojedincima za sticanje bogatstva...." - Nikola Tesla
Pocetna teza je da ce ova civilizacija u relativno kratkom vremenskom periodu preci u neki sledeci, hajde da kazem visi nivo postojanja.
Da ubacim ovde samo nesto. Svima nama je prelazak na visi nivo na neki nacin zagarantovan onda kada dodjemo do kraja ovozemaljskog zivota. Da bi vam to bilo jasnije, procitajte neku od knjiga DR Michaela Newtona u kojima su opisana iskustva ljudi koji su tokom duboke hipnoticke regresije prosli kroz zivot izmedju dva zivota. Ili pak nesto iz obimne literature u kojoj su opisana iskustva ljudi koji su doziveli klinicku smrt.
Ali ovde ne mislim prvenstveno na takav prelaz, kroz koji su prolazili stanovnici ove civilizacije tokom proteklih milenijuma. Govorim o tome da ce najveci broj nas biti svedoci prelaska kompletno cele civilizacije iz jednog vida postojanja u neku visu sferu i taj prelaz kada zapocne, mogao bi da se odvije veoma brzo.
Prelaz ce se desiti na jedan od dva nacina - glatko ili bolno.
E upravo to - kroz kakav cemo prelaz mi proci kao civilizacija, (gladak ili turoban), sada zavisi samo od nas samih.
TAČKA SINGULARITETA
Spomenuo sam procenu budućeg tehnološkog razvoja jednog čoveka. Možda ste pomislili na Elona Muska ili nekog sličnog. Međutim, mislim na Ray Kurzweila – naučnika, pronalazača i jednog od pionira veštačke inteligencije, dobitnika Nacionalne medalje za tehnologiju i člana Američke akademije umetnosti i nauka.
Neka predviđanja Elona Muska zaista imaju osnova, ali Kurzweil je o mnogim od tih stvari govorio decenijama ranije. Još osamdesetih i devedesetih godina prepoznao je obrasce tehnološkog razvoja koji su se kasnije ostvarili.
Još 1990. godine predvideo je, između ostalog, da će računar pobediti svetskog šahovskog šampiona, što se dogodilo 1997. godine. Predvideo je i da će internet postati globalna komunikaciona mreža, da će bežični internet i pametni uređaji postati deo svakodnevice, kao i da će računari moći da prepoznaju ljudski govor i prevode jezike. Sve to u vreme kada je takav razvoj mnogima delovao kao naučna fantastika.
A šta je zapravo singularnost?
To je zamišljena prelomna tačka u razvoju tehnologije, nakon koje bi promene mogle postati toliko brze i međusobno povezane da ih više nećemo moći predviđati na osnovu dosadašnjeg iskustva. Posebno važan trenutak bio bi nastanak inteligencije sposobne da samostalno unapređuje sopstvene sposobnosti, čime bi se otvorio prostor za razvoj koji bi mogao daleko da nadmaši ljudske mogućnosti.
Prema Kurzweilu, neće se menjati samo mašine i tehnologija. Menjaće se i sam čovek – njegov um, inteligencija, pamćenje i sposobnost razmišljanja. Predviđa povezivanje ljudskog mozga sa veštačkom inteligencijom, uz pomoć budućih nanotehnoloških dostignuća. Granica između ljudske i veštačke inteligencije mogla bi postepeno da nestaje.
Kurzweil nije do svojih predviđanja došao kroz maštanje o budućnosti, već kroz proučavanje istorijskih podataka o razvoju tehnologije, matematičke modele i uočavanje obrazaca koji se ponavljaju. Njegova osnovna ideja je da ljudi potcenjuju brzinu budućih promena zato što razmišljaju linearno, dok se razvoj tehnologije odvija eksponencijalno.
I sada dolazimo do jedne veoma vazne stvari
Da bismo lakše razumeli razmere promena, osvrnuću se na dva posebno zanimljiva primera – rast broja stanovnika na planeti i jedno naučno dostignuće za koje je 2024. godine dodeljena Nobelova nagrada za hemiju.
Prvo broj stanovnikaNajstariji fosilni ostaci homosapiensa, pronadjeni negde u Maroku, stari su priblizno 315 000 godina. Od tog trenutka broj ljudi se postepeno povecavao i 1950 godine (nesto malo pre no sto sam se ja rodio), na nasoj planeti je zivelo oko 2,5 milijarde ljudi. Danas se procenjuje da nas ima oko 8,3 milijarde.
A sada zamislite da čitavih tih 315.000 godina svedemo na jedan dan od 24 sata, odnosno 86.400 sekundi.
U tom slučaju, od 1950. godine do danas proteklo bi svega dvadesetak sekundi!
Ali ne radi se samo o povecanju broja stanovnika. U tom izuzetno kratkom periodu povecala se potrosnja energije 6,6 puta, emisija CO2 6 puta, broj automobila 25 puta!, Avio-saobraćaj (putnički kilometri) 325 puta!,..... i obratite paznju na ovaj podatak - ljudski životni vek produžio se sa 46 na 73 godine.
Tu prelomnu tacku je nazvao LEV - longivety escape velosity
I ne samo strukturu postojecih, nego i racunarsko projektovanje potpuno novih proteina!
Naravno, to je njegovo predviđanje, a ne nešto što je nauka već potvrdila. Ali sama mogućnost takvog razvoja dovoljno govori o tome koliko bi se svet mogao promeniti u veoma kratkom vremenskom periodu.
A mi smo generacija koja tome može da svedoči i koja možda ima privilegiju da dočeka veliki krešendo ljudske civilizacije...
...ili možda njen sunovrat.
SUNOVRAT CIVILIZACIJE
Dr Albert Bartlett je još sedamdesetih godina prošlog veka govorio da je jedan od najvećih nedostataka ljudske civilizacije nesposobnost čoveka da intuitivno razume eksponencijalnu funkciju. Upozoravao je na posledice eksponencijalnog rasta potrošnje energije i iscrpljivanja prirodnih resursa.
Međutim, naš problem je mnogo širi.
Nije u pitanju samo nerazumevanje eksponencijalnih promena, mi generalno imamo problem sa analitičkim rasuđivanjem. A kada tome dodate duboko ukorenjene paradigme o postojećem društvenom sistemu, uverenje da čovek mora da radi kako bi opravdao svoje pravo na postojanje, kao i programe usvojene još od rođenja – naciju, religiju i razne druge obrasce – postaje jasno koliko smo podložni manipulaciji i koliko teško sagledavamo širu sliku.
Zbog svega toga, često nismo u stanju da vidimo neke stvari koje bi trebalo da budu jasne kao beli dan.
A šta je to?
Pre svega cinjenica da je društveno-ekonomski sistem u kojem živimo odavno zreo za ozbiljnu promenu. Kombinacija održavanja takvog sistema u životu s jedne strane i sa druge, nezamislivo velikog, ubrzanog tehnološkog napretka, može nas odvesti u ozbiljan civilizacijski sunovrat.
To bi valjda trebalo da bude jasno i očigledno, zar ne?
A šta mi sada radimo i kako se uklapamo u sve to?
Evo jednog primera.
Profesor Moritz Schularick je u jednom tekstu za nemački Handelsblatt izneo procenu da Volkswagen, BMW i Mercedes-Benz možda neće postojati u obliku u kojem danas posluju do kraja ove decenije.
Izgleda da je u vezi sa promenama njihov najveći problem to što će ih – kako sami strahuju – Kinezi pojesti.
Evo jednog podatka koji potvrdjuje opravdanost za njihov strah, a ujedno pokezuje i brzinu promena.
Jeste li čuli da je i Xiaomi ušao u automobilsku industriju i za samo nekoliko godina stigao do serijske proizvodnje svog prvog automobila? Projektovani kapacitet prve fabrike iznosi 150.000 vozila godišnje. Proširenjem fabrike u Pekingu kroz još dve faze i izgradnjom fabrike u Vuhanu, ukupni projektovani kapacitet bi uskoro trebao da dostigne čak 600.000 automobila godišnje!
I što je najinteresantnije, ta vest dolazi od kompanije za koju pre samo nekoliko godina verovatno niko ne bi pretpostavio da će postati ozbiljan proizvođač automobila.
To su ozbiljne promene. I šta je ono o čemu bismo sada, navodno, najviše trebali da razmišljamo i brinemo?
Kako da održimo proizvodnju, kako da ekonomija ne poklekne i kako da radnici ne ostanu bez posla.
Je l' tako?
Mercedesu opada prodaja automobila, ali pošto nešto mora da se radi, hajde da se prebacimo na proizvodnju za vojsku ( tu informaciju ste verovatno vec culi).
A da bi se vojna oprema i oružje stalno proizvodili, neko mora to i da koristi, zar ne?
Broj oružanih sukoba u svetu dostigao je najvisi nivo od 1946. godine – čak 65 , prena podacima na koje se pozivam
Ako malo bolje razmislimo, nameće se pitanje: da li sada uopste mozemo da očekujemo da će se takvi sukobi smanjivati dok se svet sve više naoružava, a velike sile sve otvorenije ulaze u međusobno nadmetanje?
Veca je verovatnoca da ce i dalje da rastu, sta mislite?
SUZENA PERCEPCIJA STVARNOSTI
I sada je posebno interesantno staviti dve stvari, jednu pored druge i sagledati kako mi gledamo na njih.
Pod broj 1 je opasnost koju sam gore prvo spomenuo - zastareo sistem u kombinaciji sa enormnim intenzitetom promena, a pod broj 2 je opasnost od AI.
Pogled na odnos coveka prema te dve stvari mislim da bas lepo pokazuje ono sto sam ranije spomenuo - suzenu percepciju i ogranicenu sposobnost analitickog izvlacenja zakljucaka.
U DOAC-u, kao i u javnosti generalno, sve cesce slusamo ozbiljna upozorenja o opasnostima koje donosi razvoj vestacke inteligencije, pa cak i o mogucnosti da ona jednog dana ugrozi sam opstanak covecanstva.
Ali sada dolazimo do necega sto mi je posebno zanimljivo
Koliko cesto cujemo ozbiljnu raspravu o tome kako bi trebalo da izgleda jedan potpuno drugaciji, zdrav i dugorocno odrziv drustveno-ekonomski sistem, prilagodjen tehnoloskom razvoju koji se sve vise ubrzava?
I jos vaznije: gde su konkretni, razradjeni planovi kako da iz postojeceg sistema predjemo u takav novi, bez katastrofalnih posledica tokom tog prelaska?
Upravo bi to, u ovom istorijskom trenutku, trebalo da bude nasa preokupacija broj jedan, zar ne?!
I to je taj paradoks koji, mislim, veoma dobro pokazuje koliko je nasa percepcija stvarnosti ogranicena.
Strahujemo da bi nas vestacka inteligencija jednog dana mogla dokrajciti, a istovremeno slepo nastavljamo putem kojim nas vodi ovaj pogubni sistem, ne preduzimajuci gotovo nista da promenimo njegov pravac. Kao da je opasnost od buduce moguce AI katastrofe strasnija od one kojoj vec sada direktno idemo u susret!
Gornji podkast svakako mozete da sacuvate i naknadno pogledate, da cujete sta neki od vodecih strucnjaka govore o napretku AI i opasnostima koje on donosi (podkast je sinhronizovan na srpski).
A sada hajde da pogledamo vestacku inteligenciju iz jednog sasvim drugog ugla.
ULTIMATIVNA INTELIGENCIJA
Jedan od najzapanjujućih fenomena u prirodi jeste neverovatno fina podešenost univerzuma, kako u makrokosmosu tako i u mikrokosmosu.
Naucnicima se samo po sebi namece pitanje - koja i kakva inteligencija regulise u "milimetar" sirenje svemira i to vec milijarde godina i da li tako nesto moze da se desava tek pukom slucajnoscu?
AI
A sta mislite, možda ASI ne predstavlja nastanak neke potpuno nove, odvojene inteligencije, već samo novu manifestaciju inteligencije koja je već sadržana u samoj strukturi kosmosa ?
Drugim rečima, možda ne stvaramo nešto što je odvojeno od ultimativnog uma, već, nesvesni toga, učestvujemo u procesu kroz koji se ta inteligencija sada ispoljava na drugi nacin
SUZENO VIDJENJE STVARNOSTI NAS VODI DIREKTNO U PROVALIJU
Zivimo na planeti sa ogranicenim prirodnim resursima, vec ozbiljno narusenim ekosistemima, a mi i dalje sanjamo o eksplozivnom rastu proizvodnje i potrosnje ???
I gotovo niko ne postavlja najjednostavnije pitanje: gde su granice tog rasta?
Umesto da ogromne mogucnosti koje nam AI i robotika otvaraju, iskoristimo da konacno napustimo paradigmu neprekidnog ekonomskog rasta, mi te tehnologije docekujemo kao sredstvo da taj isti rast ubrzamo do nezamislivih granica!???
A upravo je ta paradigma jedan od kljucnih problema nase civilizacije !
OSTRVO
Da li cete, vodjeni idejom da svi moraju da rade nesto i proizvode, angazovati bas sve u obavljanju kojekakvih poslova, da budu uposleni svakog radnog dana po 8 sati?
STA AKO SMO SVE VREME TEZILI POGRESNOM CILJU?
Pre 13 godina sam na blogu u temi Vreme Je Za Budjenje, pisao o univerzalnom osnovnom dohotku (UBI), ideji da svaki covek ima obezbedjena osnovna sredstva za zivot, nezavisno od zaposlenja. Reakcije su bile otprilike ovakve:
- Ma sta kazes - autonomna vozila, a ha ha ha, pa to ovde nece doci ni za 100 godina
ili - Pa sta bi ljudi radili ako ne bi morali da rade, covek mora da radi da bi imao neki smisao zivota
Prema Galupovom najnovijem istrazivanju, u Srbiji je samo 12% zaposlenih aktivno ukljuceno i zadovoljno poslom koji radi (sto je i Evropski prosek!). U trenutku kada civilizacija dostize svoj pik i ljudima se pruza prilika da dosegnu potpunu slobodu i bave se stvarima koje ih potpuno ispunjuju, ti isti ljudi padaju u depresiju zbog toga sto ce izgubiti smisao zivota u obavljanju posla, a koji 88% njih dozivljava kao teret ???
Godinu dana kasnije napisao sam tekst pod naslovom Nezaposlenost kao resenje u kojem sam postavio jos provokativnije pitanje: sta bi bilo ukoliko bi kao cilj postavili, ne obezbedjivanje radnih mesta, vec upravo suprotno – da potrebu za ljudskim radom svedemo na najmanju mogucu meru?
Kakvo bi drustvo trebalo da stvorimo da bi nam bilo potrebno sto manje policajaca, vojnika, lekara, radnika u proizvodnji...? Ne tako sto bismo uskratili ljudima zastitu, lecenje ili proizvode, vec tako sto bismo uklanjali uzroke problema, menjali potrosacki mentalitet i u korenu promenili pravila samog sistema.
Da ne sirim pricu, razmislite i sami sta bi trebalo uraditi sa ovom civilizacijom da bi imali manje potrebe za vojskom, policajacima, lekarima, farmaceutima, radnicima u proizvodnji (u vreme pre robota!),.... i sta bi sa time dobili.
Na gore pomenutom ostrvu, zar ne mislite da bi ta ideja itekako imala smisla ?
I nije li upravo oslobadjanje coveka od nezeljenog rada, uz ocuvanje planete, trebalo da bude jedan od osnovnih ciljeva civilizacije, jos od prve industrijske revolucije?
ODAKLE MOZEMO DA OCEKUJEMO RESENJE
E, sada dolazimo do mozda najzanimljivijeg pitanja u celoj ovoj prici.
Ako smo vec pokazali koliko su ljudski umovi ograniceni usvojenim paradigmama, koliko nam je suzena percepcija stvarnosti i koliko tesko uspevamo da izvucemo racionalne zakljucke cak i kada su nam cinjenice pred ocima.
Od koga onda uopste mozemo da ocekujemo resenje?
Od istih tih ljudi?
Ili se mozda upravo sada, pred nasim ocima, pojavljuje nesto sto bi moglo da nam pomogne da prevazidjemo sopstvena ogranicenja?
PRELAZAK NA DRUGU STRANU
Da pogledamo na to iz drugog ugla. Pokusajte da zamislite kako ce ova planeta da izgleda za 10 godina, ako se ostvare predvidjanja Elon Muska o milijardi humanoidnih robota.
A sada zamislite da sve te revolucionarne promene dočekamo sa istim ovim društveno-ekonomskim sistemom, u kojem je osnovni pokretač profit, a moć koncentrisana u rukama malog broja ljudi.
Šta će se dogoditi kada ljudski rad prestane da bude potreban?
Čuli ste verovatno za izraz "obsolete as horses" – suvisni poput konja, koji su sa pojavom automobila i traktora izgubili veliki deo svoje nekadašnje uloge.
Hoće li jednog dana grupa onih čuvenih one percenters moći da kaže za nas: „Obsolete as humans“?
I tu dolazimo do jednog veoma neprijatnog pitanja.
Kakvu će korist od osam i više milijardi ljudi imati oni koji budu posedovali robote, fabrike i praktično sva sredstva za proizvodnju? I zbog čega bi uopšte želeli da tim ljudima obezbeđuju univerzalni visoki dohodak ?
Zamislite scenario u kojem im naš rad više nije potreban, a raspolažu i robotskom vojskom i policijom. Drugim rečima, gotovo celokupnom ekonomskom i fizičkom moći.
Gledali ste, pretpostavljam, Matrix. A mogli biste da pogledate i I, Robot ili Chappie.
Sada pokušajte da zamislite sebe u takvom svetu. Okruženi robotima koji proizvode sve što je potrebno i istovremeno održavaju red u sistemu nad kojim nemate gotovo nikakvu kontrolu.
Da li cete se osecati kao slobodno bice?
A ako jednog dana dodje dotle, kakve ce tada biti sanse da se bilo sta promeni?
Mozda ce covek tada jedinu nadu potraziti u Bogu.
Najveći izazov pred kojim se čovečanstvo nalazi nije kako da napravi inteligenciju koja će biti pametnija od čoveka, već kako da čovek postane dovoljno mudar da tu inteligenciju upotrebi za sopstveno dobro. Prvi put u istoriji imamo mogućnost da stvorimo intelektualni instrument koji može da sagleda interese čovečanstva izvan nacionalnih, verskih, ideoloških i ekonomskih podela.
Na nama je kako cemo sada da je iskoristimo.
KONTROLA UMA I SIRI POGLED
Ako vi sada u ovom momentu vec ne cujete i ne vidite talas koji se valja i grmi iza vas, nego ste preokupirani samo onim sto vam je ispred nosa, onda ce vas taj talas mozda preklopiti. Ako pak prosirite svoj vidik, stvari ce vam se razjasniti, vi cete se samo osmehnuti i uzivati u voznji :)
Hey, don't worry, don't be afraid ever because ...
It's Just A Ride
No effort, no work, no job, no savings of money
A choice right now between fear and love
The eyes of fear want you to put bigger locks on your door
Buy guns, close yourself off
The eyes of love instead see all of us as one
To a better ride
Take all that money we spend on weapons and defense each year
And instead spend it feeding, clothing
And educating the poor of the world
Which it would many times over, not one human being excluded
And we can explore space together
Both inner and outer
Forever in peace









