понедељак, 16. март 2020.

O Bogu, potrazi za smislom i virtuelnoj realnosti









    "Ako svom detetu možeš da pokloniš samo jednu stvar (bilo koju ali samo jednu!) onda neka to bude entuzijazam"   Bruce Barton

     Ovo je moj skroman pokušaj - za Vuka I Dušana 😃

  

   Na početku da se, radi lakšeg shvatanja priče samo malo dotaknem kraja (iz naslova). Dakle - virtualna realnost (na dalje - V R)

  Pre 9 godina sam napisao ovde u blogu tekst pod nazivom - Jedna religija (link). Na početku pričam o skorijoj budućnosti (a u to sam tako reći potpuno siguran da će se desiti) kada će postojati V R terapije. Znači ako imaš neki problem, možda strah od ovoga, onoga ili banalan, tipa - velika uznemirenost pre no što treba da održis govor pred velikom grupom ljudi ili problem u komunikaciji sa suprotnim polom, šta god, otići ćeš na V R terapiju gde će ti staviti V R kacigu i ti ćeš prolaziti kroz odgovarajuće životne situacije u virtuelnoj realnosti.  U terapiji prolaziš kroz situacije baš kakve su ti potrebne da bi poradio na onim što te muči. Tu, tebi potrebnu virtuelnu realnost kreirao je neki inteligentan um.
   Dalje sam napomenuo da je i ovaj život kroz koji prolazimo upravo to -  realnost 
 koju je kreirao inteligentan um i koja nam je bas takva potrebna ...



    USUD
                
   
   Nalazim se sa kolegom A* i idemo na kafu, sok.
   Kako si A*, pitam ga - super 😊, odgovara. Pričamo o svemu i svačemu i malo se dotaknemo i posla (taksiranja). Kaže, posao je traljav, pazari  bas mali. Neki nezavisni posmatrač sa strane P* bi se zapitao -  kako to kada vidimo koliko je teško u poslednje vreme pronaći slobodan taksi?
 Prilazi konobarica i usput ga pita 
(ovde ga svi poznaju) - ćiao A*, kako je ?  , A* odgovara - Sjajno.
  Kada se ispričasmo, izlazimo i idemo do njegovih kola da mi pokaže kacige koje mu stoje u prtljažniku. Posmatram auto, onako izbliza gledajući vidi se da je zreo za sredjivanje. Pored nas zastaje neki auto, otvara se prozor - hej, zdravo A*, kako je ?   Super, sjajno 😊 odgovara A*

   ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

  
Subotom ujutru na taksiju uopšte nema puno posla. Zbog toga ja kada se probudim uglavnom odem na aerodrom da se upišem, pratim stanje na telefonu i negde uglavnom izmedju 10 i 11 odem da obavim tu vožnju. Tako je bilo i negde pre dve nedelje. Stao sam na malo stajalište kod Borika i gledam na telefon - pratim kada će da dodje moj red.
    Ispred mene prolazi kolega B* sa strankama u kolima koje dovozi na aerodrom. Nakon što je dovezao stranke, B* dolazi i staje iza mene. Pomislim da će sada sigurno otići da se upiše, ali ne - B* mi kaže da je jutros imao još jednu vožnju preko aplikacije do aerodroma i da se tada vec upisao. Na telefonu vidimo da je B* odmah iza mene i da ćemo brzo ući u "rupu".  Za tih par minuta koliko smo čekali, B* mi kaže da je od jutros preko Yandeks aplikacije imao vec 10 vožnji. Yandeks ovih dana svim vozačima koji naprave 10 vožnji kao stimulans daje dodatnih 1000 din. Znači za 3 voznje do i sa aerodroma, jos 8 voznji preko Yandeksa  + bonus (a mozda je imao jos neku kvaku u prolazu), B* je u subotu pre podne do 11h okvirno imao mozda i 3 puta veci pazar od onog koji pravimo ja i A* radnim danom.
    Onaj isti nezavisni posmatrač P* bi se i u ovom slucaju upitao - da li je to uopste moguće?
  Svi mi koji ga dobro poznajemo, pak znamo koliko je B* taličan i uopšte nas to ni najmanje ne iznenadjuje. Kolegu B* znam jos od 1988, od osnivanja Žutog taksija. Stalno sa osmehom na licu. Za te 32 godine ga nisam čuo ama baš ni jednom da se požalio na stanje (ili rukovodstvo) u firmi, državi ili na planeti.

 (Samo da napomenem da sam u priči o A* i B* apsolutno verno izneo baš svaki detalj sa ova dva susreta ! Nisam izneo za primer taksistu lopova sa štajge I taksistu lenstinu i neradnika vec dva vredna I postena čoveka)

   Unutrašnja energija donekle može imati uticaja na ono što se odvija izvan nas, ali stvari nisu bas tako jednostavne.

   Culi ste priču o Usudu ? (link)  Sećate se onog dela kada čovek dodje kod Usuda i danima posmatra kako Usud u okruženju, počev od zlatnih dvorova pa sve do najvece bede i nesreće svakoga dana novorodjenim dušama govori - »Kako meni danas, tako njima dovjeka«. Kada se završi ciklus, sve počinje ponovo u krug

  
  Kolega B* je rodjen negde na početku tog ciklusa, ja verovatno na sredini, kolega A* možda malo posle mene a ima ljudi koji su barem u jednom delu svog života iskusili baš samo dno.  Viktor Frankl je jedan od njih  ....



Viktor Frankl - potraga za smislom


    
    Dve godine unazad, nešto malo pre mog kobnog pada sa bicikla skinuo sam sa neta nekoliko knjiga u PDF-u i stavio ih na Kindl. Jedna je bila od Viktor Frankla. Bacio sam samo letimično pogled na te knjige i odložio ih u folder dok ne zavrsim knjigu koju sam trenutno čitao.

    Ubrzo se dogodio pad. Prvih 10 dana sam bio u nekom devetom stanju. 3 prva dana lekari su se borili za moj život zbog izuzetno ozbiljnih povreda glave a onda je bakterijski meningitis (koga su ustanovili možda tek sedmog dana) učinio da se ja baš ničega ne sećam iz tog perioda, sve dok me nakon 10 dana žestokim kurama antibiotika nisu uspeli vratiti u ovu realnost.
   Kada sam došao sebi rekao sam Vuku da mi donese Kindl ne bih li lakse prolazio kroz bolničke dane (ukupno sam proveo 34 dana u bolnici)
   
    Otvaram Kindl i eto baš "sasvim slučajno" pojavljuje mi se Viktorova knjiga Man's Search for Meaning - Čovekova potraga za svrhom.  Wow, de me nadje 😲

  Stvarno ne znam šta je na mene ostavilo veći utisak, sama knjiga ili biografija tog čoveka. Već sam gore rekao da je Viktor Frankl u jednom delu svog života prolazio kroz poslednji dan Usudovog ciklusa, kroz naj, naj, najnizi mogući oblik bivstvovanja kroz koji ljudsko biće uopšte može da prodje.
    Proveo je tri godine u ukupno 4 koncentraciona logora (jedan od njih je bio Aušvic). Frankl je mogao da izbegne sudbinu miliona Jevreja koji su odvedeni u nacističke logore, jer je pre napada na Pearl Harbor bio dobio vizu da emigrira u SAD. Odlučio je da ne emigrira jer se viza odnosila samo na njega a nije hteo da u teškim vremenima napusti roditelje. Svi članovi njegove porodice, osim sestre koja je emigrirala u Australiju, su završili u koncentracionim logorima  😢

    Smisao svog života, kako je sam rekao, je video u pomaganju drugima da vide smisao u svojim životima.  Traženje smisla je smatrao primarnom motivacionom snagom.
   Sa druge strane imamo Frojda koji je govorio o potrazi za užitkom i Alfreda Adlera sa svojom pričom o traganju za moći. 
   Pogledajmo sad na čas i razmislimo o ovim ljudima - Robin Williams, Avici, Michael Hutchence (INXS),...  Ti ljudi su bili izuzetno popularni i imali su gomilu para. Posmatrajući sa strane, čovek bi rekao da su svi ti srećkovici rodjeni verovatno prvog dana Usudovog ciklusa a ipak su završili tako kako su završili (izvršili su samoubistvo) 

 ( "Anything which is more than our necessity is poison. It may be power, wealth, hunger, ego, greed, laziness, love, ambition, hate or anything."  Rumi )


     Viktor Frankl je pak sa svojim stavom da je sama potraga za smislom primarna motivaciona snaga u čoveku prošao kroz potpuno suprotnu krajnost, kroz poslednji dan Usudovog ciklusa. Nakon oslobodjenja, za samo 9 dana, tako reći iz duše, napisao je knjigu kojom je hteo da posvedoči da život ne samo da ima smisao nego ga zadrzava u svim okolnostima ma kako da se one čoveku čine teške i neizdržive! 

  Par kratkih citata iz knjige:

        "Život nikada ne bude nepodnošljiv zbog okolnosti, nego jedino zbog nedostatka smisla i svrhe"

           "Sve može biti oduzeto od coveka osim jedne stvari: poslednja od ljudskih sloboda - da izabere svoj vlastiti stav u bilo kakvim okolnostima, da izabere svoj vlastiti put"

  "Kada više nismo u stanju da promenimo situaciju, izazvani smo da promenimo sebe."

Ovde možemo da ubacimo i poznatu Ničeovu misao: "Ko ima ono `zašto` zbog kojeg živi, može se nositi sa gotovo bilo kojim `kako`”


   U drugom delu knjige priča o svom psihoterapeutskom metodu koga je nazvao Logoterapija - terapija smislom. Na osnovu neposrednog iskustva iz logora, Frankl je uvideo da je način na koji je zatvorenik zamišljao svoju budućnost (i ostvarenje zamisljenog) direktno imalo uticaj na njegov životni vek. Šansu da prežive imali su uglavnom oni koji su bili psihološki usmereni na budućnost, na smisao čije ostvarenje ih je u neku ruku očekivalo ili na neku osobu koja ih je čekala s ljubavlju.

   By the way, pogledajte ove tri zivotne filozofije - Frankl (potraga za smislom), Frojd (traganje za uzitkom) i Adler (traganje za moci).
   Sta vam je od toga najblize zdravom razumu u trenutcima kao sto je ovaj sada sa korona epidemijom ?


  I sada da se u priči o Viktoru dotaknemo celokupnog naslova ove teme. Čitajući knjigu i biografiju ja sam sve mislio da je Frankl o potrazi za smislom poceo da razmišlja primoran životnom situacijom tek nakon što se našao u logoru. Medjutim, godinu ipo dana nakon što sam pročitao knjigu, tačnije16 novembra prošle godine (to znam jer sam vam odmah poslao poruku o tome), natrčao sam na sledeći podatak o Viktoru na netu:


    "Specijalizirao je neuroligiju i psihijatriju sa posebnim akcentom na pitanja depresije i suicida.
    Још као студент, Франкл је организовао саветодавне центре за младе, прво у Бечу, а онда још у шест градова. У то време се није десило ни једно jeдино самоубиство у Бечу"  Wiki
     "Већ 1929. године развио је концепт три групе вредности, или три могућа начина на који можемо пронаћи смисао у животу. Те три могућности су: 1. кроз стварање нечега, кроз рад; 2. кроз љубав, неко познанство, искуство; 3. када се сретнемо са неумољивом судбином коју не можемо променити (као што је, на пример, неизлечива болест) можемо променити сопствени став према тој судбини. То су били почеци Франклове логотерапије."
  
     Wau! Ovi podaci su me zaista potpuno zapanjili 😲. Mislio sam da je o tome počeo da razmišlja tek kada je bio prinudjen situacijom u kojoj se našao a on je s tim, da kažem bio opsednut tako reci još u ranoj mladosti, još pre buktanja nacizma.     
      Kada to čuješ nemoguće je da se ne zapitaš sledeće: da li je moguće da čoveku koji od rane mladosti razmišlja o traganju za smislom i o tome kako da pomogne svojim bližnjima, sudbina sasvim slučajno priredi najveće moguće iskušenje na kome će imati priliku da stavi na test svoju životnu filozofiju ?  I koja je uopšte bila statistička verovatnoća da će da preživi 3 godine holokausta da bi mogao da prenese svoje iskustvo nakon toga? Stoji li nešto iza toga?

      Pre par meseci napisao sam putopis  Životopis - putovanje iz snova (link). Na početku sam opisao moj susret sa vidovitom ženom koji se dogodio tačno 10 dana pre pomenutog pada sa bicikla. Od nje sam čuo nešto za šta sam bio potpuno, apsolutno siguran da je nemoguće da će da se ostvari.
     Na kraju putopisa sam ukratko opisao interesantan život Bernard Moitessier-a i takodje njegov susret sa ženom koja mu je gledanjem u dlan prorekla sudbinu u koju baš niko nije mogao da poveruje i koja je čak i nju samu zapanjila. 

     Proročica Sylvia Browne je u svojoj knjizi End of Days 2008' najavila trenutna dešavanja sa korona virusom



  

     

  
   I tu dolazimo do možda najvaznijeg pitanja - da li je ovo što nam se dešava baš sve tek puka slučajnost ili iza svega toga stoji neki inteligentan um koji sve to baš tako kreira?

  Dakle potpuno, potpuno, potpuno je nesumnjivo da ta inteligencija postoji i stoji iza svega što doživljavamo kao stvarnost. Što bi rekli - ima Boga!


   Nisam religiozan, te znači da uopšte ne pričam iz te perspektive.  Ovo dole su reči koje je izgovorio jedan naučnik - Max Planck, dobitnik Nobelove nagrade iz fizike (smatra se tvorcem kvantne fizike):
    

  “As a man who has devoted his whole life to the most clearheaded science, to the study of matter, I can tell you as a result of my research about the atoms this much: There is no matter as such! All matter originates and exists only by virtue of a force which brings the particles of an atom to vibration and holds this most minute solar system of the atom together. . . . We must assume behind this force the existence of a conscious and intelligent Mind. This Mind is the matrix of all matter.”



                                                        VR terapija




  Da se vratimo sada na ono što sam spomenuo na samom početku priče i da zamislimo kako si otišao na V R terapiju. Stavio si VR kacigu i prolaziš kroz sledeću situaciju. Na planeti oko tebe popriličan haos, tako reći gde god da pogledaš. Oni koji upravljaju dešavanjima u tom filmu (čitaj V R politicari) u jednom delu planete ljudima su zivot potpuno shebali do te mere da su primorani da napuste svoja ognjišta i da se rasprše svud po svetu.
   
   Ne zaboravi - nalaziš se u virtuelnoj realnosti !!!

   Izbeglice dolaze i u tvoj grad. Ti - sa jedne strane preko društvenih medija i iz razgovora vidiš veliku netrpeljivost kod svojih sunarodnika prema izbeglicama. Slušaš kako su tu došli da nas ugroze i da imaju zle namere. Izbeglice pak, nakon golgote kroz koju su prošli dolaze u sredinu u kojoj na licima gradjana vide podozrenje i netrpeljivost. To u njima izaziva jos veću patnju, što se može očitati na njihovim licima i u njihovim očima, a netrpeljivi sugradjani u tome opet vide opravdanje i potvrdu za svoj stav prema izbeglicama. I jedni i drugi su uplašeni.


   Ne zaboravi - nalaziš se u virtuelnoj realnosti !!!


   Da napomenem - dešavanja kroz koja prolaziš je napravila, da kažem visoko sofisticirana vestačka inteligencija i cela prica je interaktivna. Kontrolom nad svojom unutrašnjom energijom, nad svojim emocijama, ti na neki nacin mozeš uticati na dešavanja u "filmu"

  
 Znači imaš u toj celoj situaciji na VR platnu svoje sunarodnike, izbeglice i VR političare.
   O čemu ćes da razmišljaš ispod VR kacige ?  Na čemu ćes da poradiš ? 


  Hajde da ubacimo ovde jos jedan veoma vazan citat: "Imaš moć nad svojim mislima, ali ne i nad dogadjajima iz spoljnog sveta. Shvati ovo i pronaći ćeč snagu!"  Marko Aurelije


    Ne zaboravi - nalaziš se u virtuelnoj realnosti !!!

  Dakle, ti si evo svestan da je to što posmatraš V R film i sta ćeš onda da činiš ?  Iskustvo u toj situaciji je krajnje neprijatno. Da li ćeš biti samo posmatrač u tom filmu i čekati da dodju novi VR izbori i da vlast osvoje neki mudriji VR politicari? Da li ce ti prioritet biti da svojim VR sugradjanima objašnjavas  kolko su zli ovi ili oni VR političari?

  "Juče sam bio pametan i pokušavao sam da promenim svet, danas sam mudar i menjam sebe" Rumi

      Možda je to baš ono na čemu bi trebao da poradiš u 
toj VR stvarnosti, sta misliš?

    
 “Be the change that you wish to see in the world.” Mahatma Gandhi

      Baš tako, budi promena koju želiš da vidiš u svetu - budi ljubav !


  Toliko si svestan da ti je jasno da bi neprijatna situacija koju proživljavaš u ovom V R filmu mogla u sekundi da se promeni kada bi se svi likovi iz filma umesto straha opredelili za ljubav   Bill Hicks u svom, da kažem epskom govoru: "život je kao vožnja u zabavnom parku i mi možemo da je promenimo kad god zaželimo. Potrebno je samo napraviti izbor. Bez napora, truda i novca - samo izbor - upravo sada - izmedju straha i ljubavi Gledajući očima straha ti želiš da staviš veće katance na svoja vrata, da kupiš oružje i da se izoluješ od sveta. Gledajući očima ljubavi, umesto toga, videčeš sve nas kao deo jednoga"
   
Prosto izbor izmedju straha i ljubavi !!




 I jos jednom da kazem:

Ne zaboravi - ti se sada stvarno nalaziš u virtuelnoj realnosti !!!



----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


                             ŠIRI POGLED NA STVARNOST


   Dakle to je ono sto vam je neophodno, pogled na stvarnost iz šire perspektive. Postavljajte sami sebi pitanja baš o svemu - o Bogu I o svim stvarima, bolje reći programima koje je ova civilizacija učitala u vas um radi lakše manipulacije - pojmovima kao što su nacija I religija.
  U vezi poslednja dva pojma, poznato vam je da sam od kada znam za sebe bio anacionalan (Jugosloven) I areligiozan. Što se Boga tiče, do dublje spoznaje o stvarnosti sam došao uz pomoc entheogena***





Znači - traži smisao, tragaj za Bogom u sebi, BUDI SVESTAN DA JE BAŠ SVE OVO ŠTO DOŽIVLJAVAŠ KAO SPOLJNI SVET KREIRAO INTELIGENTAN UM I... ...BUDI LJUBAV




    


             You are God, only you pretending your not  😄


     νθεος (entheos - bog unutar nas) je Grčka reč i koren je reči enthogeni i entuzijazam, a oba ta pojma upravo su vezana sa potragom za Bogom unutar nas.
   
***Samo par reči o enthogenima pošto sam ih spomenuo. To su mocne supstance, ali kao što sam vec dao dobro poredjenje u priči o pečurkama - lako ih možemo uporediti sa avionom. Avion je moćna stvar i ako znas njim da upravljaš, cela ova planeta moze biti tvoja. Ako ne znaš, koban ishod je zagarantovan !!!

  
                                   



  Od danas je u Srbiji vanredno stanje. Eto ovo sam, što bi rekli napisao iz duše. To je moj pokušaj da vam donekle dam putokaz u potrazi za entuzijazmom, odnosno Bogom unutar vas. Vuki, Duco, dečice, šta drugo da vam kažem nego da uživate u traganju na svom putovanju 

  He, he, pazi baš dok sam ovo pisao izletela mi je fotka koju je mama postavila pre par godina na F B. Ovo nas je fotografisala 97' dok smo plovili duž Crnogorske obale 😁

                       


                                                  
 









Linkovi:      
       

    Zivotopis - putovanje iz snova (vidi sam početak, zaključak 😊 i na kraju priču o Bernard Moitessier-u)

      Usud

    
    

     Ayahuaska

недеља, 2. фебруар 2020.





    Trčanje
(trčanje ili šetnja?)
  

     Ovo pitanje u podnaslovu sam ubacio samo zbog toga što mi ljudi godinama unazad drobe o tome kako trčanje nije zdravo (posebno za zglobove) i da je šetnja daleko zdravija.    Kako starim (a već sam poprilično star 👴 ) sve više i više me smaraju sa tom teorijom. Ja ću ovde pričati samo o trčanju a vi sami, kako vam bude drago, izvucite odgovor na ovo pitanje iz podnaslova. 

   Priča će verovatno biti poduža pa svi oni koje ova tema ne zanima mnogo, mogu samo da odvoje 2 minuta da pogledaju ovaj isečak iz emisije The Truth About Getting Fit sa  BBC World kanala (snimak nisam uspeo da postavim na YT, nadam se da ćete moći da ga vidite preko ovog FB linka)

   https://www.facebook.com/dragan.stojsavljevic.1/videos/2598167090220917/


    Daklem, svi znamo gde je muškarcima kondicija najbitnija i to je svo ovo vreme kod mene bio glavni razlog za trčanje. Na samom početku to je bio i jedan jedini razlog, ali vremenom čovek počinje da sagledava i ostale dobrobiti. Ovih dana smo preplavljeni informacijama o
 korona virusu pa ću zato da počnem od nečega što sam jasno uvideo unazad tri godine, a to je:



Imunitet   


    Ja sam inače počeo da trčim negde u dvadeset prvoj - drugoj godini. Trčao sam na otvorenom (u to vreme studentski sportski centar na Kosi i IMT stadion) i to bi tokom godine bilo negde od marta, aprila, do oktobra, samo po toplom i lepom vremenu (okvirno oko pola godine). Pretprošle zime rešim da ne prekidam i da trčim tokom svih 12 meseci (preko zime u teretani na traci)


   Negde na proleće ja skapiram da sam progurao celu zimu a da me nije oborio ni jedan jedini virus. Obzirom da radim kao taksista i tokom zime prevezem baš dosta ljudi koji su zaraženi kojekakvim virusima, mene bi grip (ili bar prehlada) zakačio najmanje bar jednom (uglavnom 2-3 puta) tokom zime. To sto sam pregurao celu zimu bez prehlade 
počeo sam da povezujem sa fizičkom aktivnošću.

    Istog proleća sam doživeo kobni pad sa bicikla. Ozbiljne povrede glave (prelom baze lobanje na dva mesta, smrskana temporalna kost), slomljena rebra, rame, operacija uva, 34 dana u bolnici. Doktori su rekli da nisam bio u takvoj kondiciji, teško da bi se izvukao.
   Rehabilitacija je trajala mesecima, do kraja godine. Zbog povreda i oštećenog centra za ravnotežu trčanje je otpalo i negde u decembru nakon što je prvo zakačio suprugu i mene dohvati virus. Nakon nove godine, tačnije odmah posle Božića ja odlučim da se vratim u teretanu i do proleća, bez obzira što je Zoricu zakačio još dva puta, ja se provukoh bez ikakve prehlade (uzgred budi receno - i Zorica je nakon toga prihvatila tu teoriju tako da sada trčimo zajedno 😄)

    Sada je tek februar mesec, tako da ću za ovu zimu neki zakljucak moći da izvučem možda tek u aprilu.

     Sledeće:



        KRVNA SLIKA I TELESNA MASA

  
    Fizička aktivnost (trčanje) je i te kako bitna kada su u pitanju zdravlje i telesna masa.  Jedan hormon tu ima izuzetno važnu ulogu - testosteron.

    "Muškarci sa hronično niskim nivoom testosterona podložniji su bolestima, kao i povećanjem masnih naslaga, gubitku mišićne mase, umoru, osteoporozi, slaboj motivaciji, problemima sa koncentracijom i pamćenjem…"   izvor -  Mans Health

   Znamo jako dobro koliki uticaj imaju hormoni na naš organizam. Ulaskom u pubertet devojčice dobijaju na oblinama, dok se kod dečaka koji su imali višak masnog tkiva, ta masnoća istopi tako reći preko noći. Pričam iz iskustva sa mojim starijim sinom (bio je bucko do puberteta, a nakon toga, a i dan danas je vitak). Uz to u okruženju imamo još puno poznanika koji su se u to i sami uverili.

  Evo kakav savet preporučuju u časopisu Mans Health za odredjivanje nivoa testosterona:

   "PROVERA SITUACIJE: čak i ako imate 22 godine i na vrhuncu ste svoje karijere u proizvodnji testosterona, vaši testisi možda ne pumpaju dovoljno muških hormona da bi mišići mogli da vam rastu punim kapacitetom, a vi bili u formi za bliske susrete sa ženskim gimnastičkim timom, i još neke druge muževne stvari.
Da biste to otkrili, probajte sa ovim do gole kože mokrim testom: sledeći put kada budete izašli iz kade i posegli za peškirom, zaustavite se i stanite uspravno. Zatim pogledajte na dole: ako možete da vidite svoje testise, čestitamo gospodine Mačo. Ali ako vam stomak zaklanja pogled na vaša dva dragulja, vrlo je verovatno da vam nivo testosterona nije ni blizu onog na kome bi mogao da bude."

     Zvuči kao šala ali je u suštini zaista tako. Ko ne veruje može da ode do najbliže laboratorije i tamo proveri.


     Ako ste pogledali gornji snimak videli ste da su ljudi koji trče manje podložni artritisu, a ima još dosta toga

   "Stručnjaci sa Univerziteta Viktorija proučili su prethodne studije koje su ispitivale vezu između džogiranja ili trčanja i rizika od smrti od svih uzroka, kardiovaskularnih bolesti i raka
  
Pored smanjenja rizika od smrti sa bilo kojim uzrokom, trčanje je takođe povezano sa 30 procenata nižim rizikom smrti od srčanih bolesti i sa 23 procenta nižim rizikom od smrti od raka."   trcanje.rs

   Imam 59 godina i krvna slika mi je pu, pu, pu, dobra. Bez obzira što unosim stvarno abnormalne kojičine belog šećera, glukoza mi je u granicama normale - 5,6. Testosteron sam prvi put proverio pre neke 3, 4 godine i rezultat je bio negde oko 23. Referentne vrednosti su od  6,68 do 25,7 . Pre par dana sam ponovo uradio test i rezultat je bio 24,32 (nivo se menja tokom dana i u jutarnjim satima je najviši). Inače od tridesete godine kod muškaraca se godišnje smanjuje nivo testosterona za oko 1% , tako da bi ja trebao da budem izuzetno zadovoljan i sa rezultatom 18,25  (25,7 - 29% = 18,25) . Pričamo o testosteronu pa je red još da kažem da su najveće ubice testosterona, pored belog šećera (koga kao što rekoh unosim u velikim količinama), još i alkohol, manjak fizičke aktivnosti i manjak sna.


   



  Ja sam inače negde od 25te pa sve do pomenutog pada pre dve godine (preko 30 godina) bio tako reći zakucan sa kilažom na 80 kg (oscilacije možda 1 kg gore - dole). Prvi put kad su me otpustili kratko iz bolnice nakon 10 dana, stanem na vagu i ona pokaže 68 kg 👀 .   Masnih naslaga nisam imao ali se mičićna masa tako reći istopila, pogotovo na desnoj ruci koja mi inace zbog povrede ramena par meseci malte ne nije bila u funkciji. To je druga priča, ali opet za mene prava misterija, da se za 10 dana istopim 12 kg a potom nakon tako reći dve godine meni fali jos 3 kg da se vratim na prethodnu težinu iako i vežbam i jedem znatno više no što sam jeo pre pada (od prilike sam mesečno dobijao tek negde oko 400gr)

    Hajde na kraju ipak da se ponovo dotaknem one tvrdnje da je šetnja zdravija od trčanja. U vezi toga mogu da kazem samo jedno - bullshit 😀


    Ukoliko ne možete da otvorite snimak sa gornjeg linka, ukratko da prenesem rezultate ispitivanja i merenja. Sile koje deluju na kolena i zglobove uopšte, su oko 2 puta veće tokom trčanja, ali su i vremenski dva puta kraće. Uz to i širina raskoraka tokom trčanja je veća no tokom hodanja, tako da je sila koja deluje na zglobove po predjenom metru oko dva puta manja od sile tokom hodanja. 
   Kada su zglobovi u pitanju, trčanje ne samo da je bezopasno nego je i korisno!  Naučne studije su utvrdile da sila tokom trčanja više sabija i oslobadja hrskavicu što je zapravo dobro za zglob. Na taj način se unosi više kiseonika i hranljivih materija što pomaže da se ona bolje hrani i obnavlja. Otud i oni pokazatelji da ljudi koji se bave trčanjem daleko manje oboljevaju od artritisa



MLADOLIKOST I DUGOVECNOST

Emisija sa Y T - Get Fit In 6 Minutes! Sveukupno interesantna priča, ali ako nemate 28 minuta da to sve pogledate, izdvojite makar samo jedan minut.
Ukratko - naucnici su genetski modifikovali odredjeni broj miševa tako da su kod njih znatno ubrzali proces starenja. Ishod je bio - slabiji sluh, katarakta, anemia, veće srce, tanji mišići... Životni vek im je bio duplo kraći od normalnog. Ni jedan lek nije mogao da im pomogne, ali naučnici su utvrdili da vežbanje može !!!
Šta su uradili - dali su im da trče, počevši od doba koje je ekvivalent za dvadesete godine ljudskog veka pa do pedesetih godina. Miševi su trčali na traci 3 puta nedeljno po 45 minuta (baš kao Zorica i ja :) ). Na taj način su ih potpuno zaštitili od svih ovih pomenutih patoloških promena! Miševi koji su vežbali izgledali su mladoliko, bili snažni i nisu umirali prerano
Pomenuti deo kreće od 15:07 do 16:07

  Predrag Knežević je dobar primer za ove tvrdnje. Prošlog leta, nakon što sam pročitao njegovu knjigu - O Putovanju I Traganju (topla preporuka za knjigu), upoznao sam ovog zaista interesantnog čoveka. 
   Predrag je bio kapetan duge plovidbe do pre 14 godina kada je otišao u penziju. Odlaskom u penziju on počinje da trči prvo polumaratone, zatim maratone, da bi do sada (Predrag ima 60 godina) dogurao do Self-Transcendence  desetodnevne trke na 1000 km - 10 dana po 100 km svaki dan.  Self-Transcendence trka se inače trči i do 5 000km - 50 dana po 100 km svaki dan. Da li možete to da pojmite?
    Da je trčanje štetno za zglobove Predragovi bi se odavno već potrošili.

       U donjem videu Predrag negde od 22:30 priča o svojim ultra maratonskim trkama

        

     


      P.S.  Pre 3-4 godine kada sam svojom greškom povredio Ahilovu tetivu par meseci uopšte nisam trčao, vozio sam samo bicikl (što mu tako reći dodje na isto).  Ljudi koji imaju veliku kilažu takodje umesto trčanja mogu da voze bicikl ili rolere.
     




недеља, 19. јануар 2020.

Idealan roditelj


   Pre par dana sedimo u društvu I u jednom trenutku se povede razgovor o roditeljstvu. Priča je krenula o mom bratu Milošu za koga njegova deca I svi ljudi koji ga poznaju kažu da je idealan otac. Neko je prokomentarisao da takvog oca literatura još nije opisala. Neću sada da pričam o Milošu (možda nekom drugom prilikom), vec o roditeljstvu uopšteno i o odnosu roditelj - dete, dete - roditelj
   Krenuo bih prvo od jedne narodne, mogu reći - mudrosti, koju sam svojevremeno čuo od Jovana Marića dok je gostovao u jednoj TV emisiji
  Radi se o savetu koji bi trebali da damo nasim ćerkama, o tome kako da procene/biraju svog životnog saputnika

  Priča ide ovako: Najvaznije od svega je to da je dobar čovek. To mora biti na prvom mestu, znači pod brojem 1. Ukoliko je uz to lep i zgodan, onda pored te jedinice odmah možeš da staviš jednu nulu i on automatski deset puta više vredi. Ako je obrazovan, preduzimljiv i znači imućan, dopišeš još jednu nulu I takav vredi 100 puta više. Ukoliko je uz sve to šarmantan I duhovit staviš jos jednu nulu i sada već vredi 1000 puta više. Tako možeš redom da dopisuješ nule i njemu automatski vrednost skače.
  Sada ide najvažniji deo priče - Ukoliko slučajno uslov pod brojem 1 nije ispunjen, brišeš jedinicu I ostaju ti sve same nule.
   Lep, zgodan, mlad, pametan, obrazovan, bogat, šarmantan, psihopata - čovek bez srca ne vredi ni pišljiva boba
- čista nula i to velika kao vrata !
   Istinito da istinitije ne može da bude a i široko primenljivo, ne samo za odabir momka/zeta.
   Idemo sada na roditeljstvo. Ko može da da ocenu o tome kakav je ko roditelj ? Prvo, mi sami imamo neko svoje vidjenje na osnovu koga sebe ocenjujemo. Svaka sredina opet ima svoju predstavu na osnovu koje nam daje ocenu o tome kakvi smo roditelji.
   Postoji I treci sudija, ocenitelj - to su sama deca
    Koliko ste puta čuli ovakvu ili sličnu priču... Sve sam mu/joj pružio, nije oskudevao ni u čemu. Garderoba, izlasci, putovanja, školovanje, sve mu je bilo obezbeđeno.
  Uz to - pružio sam mu I vl
astiti primer. Ništa od toga što sam mu omogućio ja nisam imao i sve što imam, sam sam stekao svojim rukama. A vidi šta je od njega ispalo !
  Roditelj je mozda krenuo od nule, sa dna a sada je na vrhu, uspešan preduzetnik ili direktor firme, uz to fit I aktivan u sportu u svojim odmaklim godinama. Svom sinu/ćerki je pružio sve što je nabrojao.
   Ali sve to što je nabrojao, uljučujući i vlastiti primer, može biti jedna velika nula ako mu/joj nije pružio ono najvažnije - ljubav, saosećanje i podršku.  Upravo to je broj 1 u porodici a sve ostalo su krasne nule iza te jedinice.

  Psihopata koga malopre pomenusmo će u jednom trenutku kada devojka uspe nekako da se oslobodi iz njegovih kandži reći nešto ovako -
 Jel vidite vi kolika je to glupača. Nikada ona više u svom životu nece imati ovakvu priliku - pametnog, lepog, šarmantnog, I t d, I t d, momka. Skoro svi će se sa tim složiti.
     Jedino će devojka u svom srcu znati kako stoje stvari i zapravo
- jedino ona može da da pravu ocenu.  
    Isto vazi i za decu. Samo i jedino su deca vlasna da daju pravu ocenu o roditeljstvu !!!

    Idemo sada na idealnog roditelja, idealno dete, momka, devojku...

    Kakav bi trebao da bude idealan roditelj (normalno nakon što je ispunjen obavezan uslov pod brojem 1)? Trebao bi da bude bogat (da olakša i omogući lak život
), lep (da bude ponos svojoj deci), obavezno zdrav fizički i psihički (da im ne predstavlja opterecenje sa svojom bolešću ili možda povremenim depresivnim momentima) I t d, I t d
  A idealno dete ? Opet nakon što je ispunjen prvi uslov
- da je spokojno, sretno, sa ljubavlju u srcu da je dobar čovek. Trebalo bi da bude i dobar učenik, kasnije preduzimljiv i uspešan u poslu, aktivan i dobar sportista, talentovan za neki muzicki instrument... i t d, i t d.
 

Sve to što sam naveo su krasne nule i lepo je ako su tu. One su te koje čine roditelja, dete, momka, devojku idealnim. Ali sve te nule zajedno u zbiru su daleko manje važne u odnosu na ono što je na prvom mestu. Stoga nikako ne treba napraviti pogubnu gresku, dati im na važnosti i krenuti da ih namećemo kao uslov svojoj deci, roditeljima, momku, devojci. Nule mogu biti krasne i sjajne samo ako stoje iza broja 1. Damo li im na važnosti i stavimo li ih ispred broja jedan, rizikujemo da ugušimo baš ono sto je najdragocenije. Ako su ispred, sigurno više neće biti krasne i sjajne, vec naprotiv mračne i teške na duši

   To možemo shvatiti ranije, na vreme ili kasnije za kafanskim stolom kao Vasa Ladački