субота, 8. август 2020.

Koeljova alhemija



Podje li ti od ruke da grumen olova pretvoris u grumen zlata mozes za sebe reci da si alhemicar. Ali ako u ruci drzis dijamant koji si uzeo u juvelirnici, ne bi trebao da kazes da si ga stvorio od grumena olova i da je tvojih ruku (ili uma) delo.

Masnavi je dijamant. Prema mnogima najznacajnije delo napisano na Persijskom jeziku, masterpiece koga je Rumi stvarao od 1258 do 1273, punih 15 godina.

Samo jedna ova poema je dublja od cele Koeljove knjige. Ista je Koelju najverovatnije I bila glavna inspiracija za pisanje knjige koja ga je proslavila. Ali i to je potpuno O K,.. ...ukoliko je to negde I istakao. Ukoliko nije, onda se za njega najblaze moze reci da je samo obican plagijator.


5 minuta je potrebno da se procita ova Rumijeva poema, ali je za kontemplaciju o onom sto je napisamo potrebno vise vremena no za citanje Koeljove knjige


U BAGDADU, SANJAJUĆI O KAIRU:
U KAIRU, SANJAJUĆI O BAGDADU

Dosta je bilo prigušenih bubnjeva!
Udri iz sve snage!
Pobodi svoju zastavu na otvorenom!
Dosta je bilo plašljivog virenja!
Ili ugledaj svoga voljenog,ili izgubi glavu!
Ako ti grlo nije spremno za to vino, prereži ga!
Ako ti oči ne žude za savršenim sjedinjenjem,
neka pobele od bolesti.
Ili će predmet ove moje duboke žudnje
biti pronađen na ovom putovanju,
ili kada se vratim kući!
Možda zadovoljenje koje tražim
zavisi od čina mog odlaženja, pa ću ga,
kad se na kraju puta vratim, pronaći kod kuće.
Tragaću za Prijateljem sa svom svojom strašću
i energijom, sve dok ne spoznam da nema potrebe da tragam.
Prava istina ostaje zapečaćena dok se ne prođu mnoge okuke i skretanja na putu.
Kao u algebarskom metodu ''dve greške'',
tačan odgovor dolazi tek nakon dve zamene,
nakon dve zablude. Tada tragalac kaže:
»Da sam samo znao pravo stanje stvari,
prestao bih sa svim tim zveranjem naokolo.«
Ali to znanje zavisi upravo od tog vremena provedenog u zveranju!
Baš kao što šeikov dug nije mogao da bude isplaćen pre dečakovog plakanja, u priči koju smo ranije ispričali.
Bojiš se da ćeš izgubiti neki istaknut položaj.
Nadaš se da ćeš ućariti nešto iz njega, ali to nešto dolazi s druge strane.
Život voli te lukave preokrete, pruža ti nadu iz jednog izvora, a ondazadovoljenje iz drugog. Drži te zbunjenim i začuđenim, i tera te da poveruješ u nevidljivi razvoj stvari.
Naumiš da zarađuješ za život od krojenja,
a onda ti novac nekako stigne od zlatarstva,
koje ti nije bilo ni na kraj pameti.
Ne znam da li će sjedinjenje koje želim doći
pomoću mog napora, ili odustajanja od napora,
ili od nečeg potpuno različitog
od svega što radim ili ne radim.
Čekam i vrpoljim se i lupam krilima
poput pileta odsečene glave, znajući da
duh života mora da napusti ovo telo
u svoje vreme, nekako!
Ova žudnja će pronaći pukotinu!

Bio jednom jedan čovek
koji je nasledio mnogo para i zemlje,
ali je veoma brzo sve to proćerdao.
Oni koji naslede bogatstvo ne znaju koliko je rada trebalo da se ono stekne.
Isto tako, ni mi ne znamo vrednost naših duša,
koje su nam bile date za džabe!
Tako je taj čovek bio prepušten sam sebi, bez namirnica, buljina u pustinji.
Prorok je rekao da istinski tragalac mora da bude potpuno šupalj poput laute da bi proizveo umilnu muziku Gospode, Gospode.
Kada ta praznina počne da se puni koječim,
onaj ko svira na lauti odlaže je i uzima drugu.
Ne postoji ništa tananije i zanosnije od stvaranja te muzike.
Ostani prazan među tim prstima, tu gde se gde opija od nigde.
Taj čovek bio je ispražnjen, i suze potekoše.
Njegova uobičajena svojeglavost rastopila se u njima. To je slučaj sa mnogim tragaocima.
Jecaju dok se mole, a mirisni dim te jadikovke
diže se u nebo, te anđeli kažu: »Odazovi se
na ovu molitvu. Ovaj obožavalac ima samo tebe
i ništa drugo u šta bi se uzdao. Zašto prvo
odgovaraš na molitve onih manje odanih?«
Bog kaže:
»Odlažući dobročinstvo ja mu pomažem.
Nevolja ga je uhvatila za kosu i dovukla do mene.
Ako uklonim tu nevolju, on će se vratiti
nekom zaludnom provodu. Slušajte samo kako je vatren!
Taj razdirući krik je način na koji bi trebalo da živi.«
Slavuje stavljamo u krletke jer uživamo u njihovim pesmama.
Ko je ikada čuo za držanje vrane?

--------------------------------------------------------------------------------

Tako je ovaj čovek bez ičega, koji je sve nasledio
i proćerdao, nastavio da jadikuje: Gospode, Gospode!
Najzad je u snu začuo glas: »Tvoje blago se nalazi u Kairu. Otiđi tamo na to i to mesto i kopaj, i naći ćeš ono što ti treba.«
I tako je on krenuo na dugo putovanje,
a kada je ugledao tornjeve Kaira
osetio je kako ga obuzima nova smelost.
Ali Kairo je ogroman grad,
i pre no što je mogao da nađe naznačeno mesto
morao je da luta naokolo.
Nije imao para, naravno, pa je prosio
među građanstvom, ali se zastide što to radi
i odluči: »Izaći ću na ulice noću
i vikati poput noćnih prosjaka da bi mi ljudi
bacili novčiće na ulicu.«
Stid i dostojanstvo i glad
gurali su ga napred i nazad i u stranu!
Iznenada, uhapsila ga je noćna patrola.
Mnogo ljudi je u poslednje vreme
bilo noću opljačkano u Kairu, pa je kalif naložio policiji da svakog ko lunja kad padne mrak tretira kao lopova.
Ne sme se dozvoliti da izgrednici prođu nekažnjeno.
U suprotnom će zatrovati celo telo društva.
Odseci prst koji je ujela zmija! Ne budi saosećajan prema lupežima. Umesto toga pomisli na stradanje naroda. U to doba
pljačkaši su bili vešti i brojni!
Tako je noćna patrola ščepala čoveka.
»Čekajte!
Objasniću!«
»Govori.«
»Ja nisam kriminalac.
Ja sam novi u Kairu. Živim u Bagdadu.« Ispričao im je o svom snu i o zakopanom blagu,
i pričao je toliko uverljivo da je noćni policajac zaplakao. Miris istine uvek tako deluje. Čežnja može da obnovi isceliteljsku moć, i da orezivanjem pruži novi život osušenim granama. Energija čežnje je svemoćna!
Ima zadovoljstava koja obmanjuju i izdaju se za čežnju.
Hladnog su i divnog ukusa,
ali te samo ošamućuju i ometaju
u traganju. Ona kažu:
»Ublažiću ti patnju.
Uzmi me. Uzmi me!«
Beži od lažnih lekova
koji ti umanjuju snagu. Očuvaj je obilnom i mirišljavom.
Noćni policajac reče: »Jasno mi je da ti nisi lupež.
Dobar si čovek, ali pomalo i budala.
I ja sam jednom sanjao isto.
Rečeno mi je u snu
da me blago očekuje u Bagdadu,
zakopano u određenoj gradskoj četvrti
u toj i toj ulici.«
Naziv ulice koji je rekao beše naziv ulice u kojoj je ovaj čovek živeo!
»I glas u snu mi reče: ''I nalazi se u toj i toj kući.
Pođi tamo i uzmi ga!''«
Ništa ne sluteći,
precizno je opisao kuću
i naveo ime ovog čoveka!
»Ali ja nisam uradio ono
što mi je san rekao da uradim, a pogledaj sebe,
koji jesi, kako se potucaš po svetu, iznemogao,
i prosjačiš po ulicama!«
I tako je tragaocu sinulo,
mada to nije glasno rekao:
»Ono za čime žudim nalazi se u mojoj kući u Bagdadu!«
Obuzela ga je radost. Neprekidno je tiho slavio Boga.
Najzad reče: »Voda života je tu.
Ja je ispijam. Ali morao sam da pređem
ovako dugačak put da bih to doznao!« Muhamed Dzalaludin Rumi