недеља, 27. март 2022.
DEPRESIJA - GDE LEŽI KOREN I IMA LI LEKA ?
Čuli ste verovatno da su antropolozi u nekim potpuno izolovanim zajednicama uočili da pripadnici nekih plemena uopšte nisu patili od depresije. U njihovom jeziku nije ni postojala reč koja bi opisala takvo stanje. Ukoliko bi pak postali deo ovog savremenog drustva, njihovi članovi bi se brzo odali alkoholu i padali u depresiju. Primeri Severno Američkih Indijanaca i Aboridžina to najbolje potvrdjuju. Toliko o "naprednoj" civilizacii
Znači neki tamo (možda) Bušmani nemaju ni predstave o tome šta je to, a mi pored svih ovih blagodeti i napredne medicine ne znamo kako da se izborimo sa depresijom! I to ne da ne možemo da je savladamo, depresija je u savremenom društvu uzela takvog maha da već preti da će uzeti razmere globalne pandemije...
-----------------------------------------------
---------------------------------------------
Sve je počelo kao slučajno, a zapravo potpuno je jasno da slučajnost ne postoji. Prvo je Zorica u viber grupi postavila interesantnu priču o vozu i životnom putu. Meni odmah padne na pamet sjajan nastup Bill Hicksa - It's Just A Ride, i ja ga prilepim ispod. Potom odem do TVa. Retko ga gledam, ali kada se to desi uglavnom uključim BBC World pošto tamo mogu da nadjem neke teme koje mi privuku pažnju. Bacim pogled i vidim da u tom trenutku ide emisija: Depresija i ja (Depression and Me).
- WAU čoveče, pa ovo je baš interesantno!
Da krenem od toga da u mom životu nisam imao nekih ozbiljnijih problema sa depresijom ali, ako pričamo o depresiji zapravo pričamo o umu a to je upravo ono što meni privlači posebnu pažnju - razmišljanja o ljudskom umu.
Pomenuti klip (It's Just A Ride) je pak priča o poimanju stvarnosti, a to opet ima direktnu vezu sa osecanjem depresije.
Zadržimo se sada na ovoj emisiji. Ako imate opciju gledanja starijeg programa imate fore do 28/29tog marta, a sigurno će je pustati i u nekom narednom periodu.
Neću mnogo pričati o samoj emisiji, ali bi u startu napomenuo nešto na šta većina gledalaca verovatno nije obratila pažnju, a to je - ko priča o svom problemu sa depresijom ?
U ovom slučaju to je Alastair Campbell. Moglo bi puno ovde da se piše o njegovom životu i ako vas to više zanima najbolje je da izadjete na wiki. Ja ću samo reći da je bio uspešan novinar i kasnije savetnik mnogih poznatih političara, izmedju ostalih i Tony Blair-a. Po njegovim rečima, nije imao baš nikakve traume u mladosti, ima sjajnu porodicu i postigao je velike uspehe u svemu sa čime se bavio.
Sam Blair je Campbell-a opisivao kao genija. U svakom slučaju Campbell je natprosečno inteligentna osoba, pa ipak pati od depresije i to ozbiljne depresije.Vise od 30 godina on je na antidepresivima - svaki božji dan! Ali i pored tih, nazovi lekova, on redovno prolazi kroz napade depresije!
Kako to da se inteligentan čovek, koji je u zivotu postigao sve što može da se postigne, iako nema nikakvog racionalnog osnova za depresiju, leči od iste vec 30 godina i još nije pronašao rešenje za svoj problem? Da li to onda znači da rešenja uopste i nema ?
DEPRESIJA I PSIHODELICI
Negde u drugom delu emisije Campbell se dotakao nečega što se zove duboka terapija i sastoji se od jedne jedine veoma intenzivne seanse. Opet, ta terapija uključuje nešto prema čemu on ima baš veliku averziju, a to su - psihodelici. Konkretno - psilocibin, osnovni sastojak magičnih pečuraka.
Od Campbella smo čuli da je na Londonskom univerzitetu sprovedena studija u kojoj su dvadesetorici pacijenata koji su patili od hronične depresije, dali jednu dozu psilocibina. Rezultati su bili fascinantni.
Sama seansa nije prijatna. Jedan od učesnika te studije je rekao da se tokom seanse susreo sa svojim demonima, ali je shvatio da te stvari uopšte nisu tako strašne kao što je mislio. Nakon seanse puna tri meseca je bio potpuno oslobodjen od depresije i nije pio antidepresive. Kod ostalih učesnika rezultati su bili slični.
Campbell još nije probao taj metod, ali ko zna, možda se jednog dana i odluči...
---------------------------------------------------
Johns Hopkins je najstariji istraživacki univerzitet u SAD i oni su na tom polju otišli najdalje. Prvo su odradili studiju u kojoj su ljudima obolelim od kancera dali jednu dozu psilocibina. Rezultati su bili fantastični. Već u tom istraživanju je odmah bilo jasno uočljivo da su se kod tih pacijenata anksioznost i depresija skoro potpuno izgubili. Nešto više o toj studiji možete da pročitate ovde
U naslovu piše sledece (moj prevod): Nova studija je upravo otkrila da psihodelici pomažu ljudima koji su teško oboleli od kancera i da bi to mogao biti novi čudesan lek u psihijatriji - to je nešto što ne bi smeli da ignorišemo!
Aktivni sastojak magičnih pečuraka je dat ljudima obolelim od kancera: 80% je imalo trenutno smanjenje anksioznosti i depresije i to je trajalo 6 meseci i duže. (a sada posebno obratite pažnju na nastavak!) "MI MISLIMO DA JE TO ZBOG TOGA ŠTO PSIHODELICI MOGU DA PROMENE UKORENJENE NAČINE RAZMIŠLJANJA, NEŠTO ŠTO LJUDI INAČE NE BI BILI U STANJU SAMI DA POSTIGNU".. (zapamtite tu rečenicu)
Nakon studije koja je odradjena sa ljudima obolelim od kancera na J. Hopkins su nedavno sproveli jos jednu studiju u kojoj su učesnici bili ljudi koji pate od teškog oblika depresije. Psilocibin je i kod njih imao trenutne i dugoročne efekte. Većina tih ljudi je pozitivno dejstvo osećala i do godinu dana. O tome možete pročitati ovde
U ČEMU JE ONDA KVAKA?
Imamo sada sledecu situaciju: Ljudima koji imaju ozbiljnih problema sa depresijom prepisuju se pilule - antidepresivi. Piju ih svakodnevno, iz dana u dan, mnogi sve do kraja života. Sa druge strane imamo već naučne dokaze da samo jedan tretman (eventualno dva) sa psilocibinom, osobu može potpuno da oslobodi od depresije i anksioznosti (u slučaju obolelih od kancera - straha od smrti) čak i do godinu dana.
Shamani širom planete već stotinama godina uz pomoć psihodelika pomažu ljudima u rešavanju njihovih problema. U Rusiji su to magične pečurke, Afrci Iboga, Meksiku Pejotl, Juznoj americi Ayahuaska i pečurke,...
I onda se normalno nameće logično pitanje: zbog čega se forsiraju antidepresivi, a psihodelici su (u tretmanu lečenja!) zabranjeni ? Nekome kao da ide u prilog, ne da izlece ljude od depresije, nego samo da im produzavaju simptome...
Kao odgovor, najbolje je da parafraziram Terence McKennu - Psihodelici su ilegalni ne zbog toga što je brižna vlast zabrinuta da ćes možda skočiti sa vrha zgrade. Ilegalni su zbog toga što razgradjuju kulturološki uslovljene načine razmišljanja. ONI VAS OTVARAJU ZA MOGUĆNOST DA JE SVE ŠTO ZNATE, SVE ONO O ČEMU SU VAS UČILI (programirali) POGREŠNO.
Terence McKenna je to rekao još pre 50 ili više godina, a setite se koji su zaključci najnovije studije: "psihodelici pomazu ljudima koji su tesko oboleli od kancera (depresije)... ...mi mislimo da je to zbog toga sto psihodelici mogu da promene ukorenjene načine razmišljanja, nešto što ljudi inače ne bi bili u stanju sami da postignu"
Po svemu sudeći McKenna je bio potpuno u pravu
------------------------------------------
Da li ste ikada razmišljali o programima koji su duboko utisnuti u vas um - religija, nacija, patriotizam,... ?
Ne, ja sada nikako ne mogu sa vama da pričam o tome, ne bismo se uopšte razumeli, ali eto možemo da pričamo o Mogliju.
Sećate li se Knjige O Dzungli - priča o dečaku koga su odgajili orangutani i u ovu civilizaciju je kročio već kao zrela osoba. U njegovom umu nije postojala nikakva pretstava o religiji, o pripadnosti nekoj naciji i sl. Sve ljude oko sebe je gledao na potpuno isti način.
Ukoliko bi se sada ovde medju nama pojavio samo jedan takav Mogli, to uopšte ne bi bio problem, ali samo pokušajte da zamislite šta bi se dogodilo ako bi se medju nama pojavilo na hiljade i hiljade Moglija i hiljade i hiljade Moglica, šta bi se onda desilo ?
Kako bi reagovali svi oni koji nam trenutno kroje sudbine? Bili bi u šoku i to velikom. U startu verovatno ne bi znali šta da rade, a onda pretpostavljam da bi uradili sledeće - Za neko instant nametanje nacionalnog osećaja i ne bi imali vremena. Pretpostavljam da bi one sa smedjim očima gledali da ubede kako plavooki za njih pretstavljaju ozbiljnu pretnju i da pod hitno moraju da preduzmu neke mere kako bi se zaštitili. Normalno, odmah bi im ponudili i oružje. Plavooke ne bi uopšte morali mnogo da ubedjuju da preduzmu slične mere, vec bi i sami videli da se smedjooki naoružavaju. Oružje je tu, strah je tu i sada je potrebna još samo jedna varnica pa da smedjooki i plavooki krenu da se mlate izmedju sebe.
Zvuči li vam ovo poznato ?
Znači, ukoliko bi psihodelici bili legalizovani, postoji velika mogućnost da bi imali velki br Moglija i Moglica, a vlastima se to nikako ne bi svidelo . Vlast u rukama vec ima sjajna sredstva za manipulaciju - duboko ugradjene programe religijske i nacionalne pripadnosti. Ako bi se sada najednom pojavile jedinke koje nemaju ugradjene te programe u glavi, to bi im onda predstavljalo baš, baš veliki problem.
MOJE ISKUSTVO SA PSIHODELICIMA
Verovatno da vam nakon svega sto ste pročitali delujem kao Mogli, kao neko ko je upravo došao iz džungle. Pretpostavljate i da sam imao neka iskustva sa psihodelicima. Tu ste u pravu.
2015te nakon što sam čitao o studiji odradjenoj na J H univerzitetu (sa ljudima obolelim od kancera) i sam sam se odlučio da uzmem magične pečurke u svojoj pedesetpetoj godini života. Možete da pretpostavite i zbog čega sam se za to odlučio
9,5 meseci nakon toga ponovo sam uzeo pečurke i to na potpuno isti način kako je odradjeno u pomenutoj studiji. 7 meseci nakon toga bio sam i na Ayahuaska ceremoniji (septembar 2016) i to su sva moja iskustva sa psihodelicima. Od pečurki i Ayahuaske sam dobio sve informacije koje su mi bile potrebne i spustio sam slušalicu. Uopsšte ne kažem da više nikada neću da posegnem za takvim iskustvom, ali samo ako budem imao neku veliku nedoumicu, odnosno potrebu za nekom informacijom.
Ako vas to zanima, možete da pročitate o mojim iskustvima i svim porukama koje sam dobio od Ayahuaske i pečuraka: magicne pecurke ; Ayahuaska
Bill Hicks
JUST A RIDE - ovo kada sam prvi put čuo, samo sam zanemeo. I prvo što sam pomislio bilo je - pa jbt kako je moguće da od jednog običnog komičara možes da čujes toliku mudrost koja je izgovorena u samo par rečenica. Kasnije kada sam saznao da je Hicks i sam imao iskustva sa psihodelicima, odmah mi je bilo jasno odakle je pokupio svu tu mudrost.
Ali glavna stvar i suština je u tome da vam psihodelici uopšte nisu ni potrebni... ... ukoliko uspete stvarnost da sagledate iz malo šire perspektive. Meditacija je sjajna stvar - pokušajte da sagledate sve programe koje vam je ova civilizacija uklesala duboko u um. Osvestite i to da su svi ti programi savrseno sredstvo za manipulaciju. Ne dozvolite da vam iko preko tih programa u srce usadi mrznju i strah, jer kako to Bill Hicks kaže - sve se na kraju svodi na izbor izmedju ljubavi i straha.
"Gledajući očima straha, ti ćes poželeti da staviš jače katance na vrata, da kupiš oružje i odvojiš se od ostatka sveta. Nasuprot tome, gledajući očima ljubavi, VIDEĆEŠ SVE NAS KAO JEDNO !"
Mnogo toga je rekao u samo par minuta:
Ovo je samo vožnja ! "Hey, don't worry, don't be afraid, ever, because this is just a ride" (Hej, nemoj da brineš i nemoj nikada da se plašiš, jer ovo je samo vožnja"
Treba da si svesna/svestan da iza svega ovoga što vidimo oko sebe i što ocenjujemo kao "dobro" i "loše", iza svega stoji neki inteligentan um koji sve to baš tako režira. . Sve "dobro" i sve "loše" nam je iz nekog razloga potrebno u ovoj školi kroz koju prolazimo i zato je u nekoj konačnici zapravo sve dobro. To je jako važno da shvatite, zato sam ja i raširio onu Rumijevu misao preko mog FB zida
недеља, 20. фебруар 2022.
Šta se krije ispod žita, šta se valja iza brda II
Nakon sto sam dobio otvoreno upozorenje od, hajde da kazem vlasti i dobronameran savet od kolege da bi trebao manje da trtljam, jer lako moze da se desi i da me proguta mrak, resio sam da ovde postavim nekoliko svojih objava iz taksi grupa koje su podigle veliku prasinu.
Postavicu samo svoje objave, a iz samog teksta lako cete videti o cemu se radi
-----------------------------------------------------------------------------------------
Ovde se ne prica o politici, ali cu samo kao uvod u dalju priču reci da vec dugo nisam izašao na izbore. Zbog čega ? Zato jer mi se cini da su svi oni (i pozicija i opozicija) marionete kojima upravlja jedna ista ruka.
Zbog toga pogotovo ne treba biti ničiji sledbenik.
E to poslednje sto sam rekao je nesto sto ima veze i sa taksijem - ne treba biti puki sledbenik, ni onih iz opozicije, a ni onih iz pozicije. Ako si sledbenik, onda neces primetiti neke greske koje pravi tvoj vodja, a neces ni videti dobre stvari koje rade ljudi iz drugog tabora. I za te vodje nije dobro da iza sebe imaju puk sledbenika. Onda se opuste, uljujkaju, a mogu i da podlegnu nekim iskusenjima i da zastrane.
Moje misljenje je da je najbolje stajati sa strane i po malo bockati i jedne i druge 🙂 . Rekoh po malo, znaci ne da ih pokopavas, nego cisto da im das do znanja da ih posmatras i da uvek imas neku malu dozu rezerve prema onome sto rade. Ako ih non stop samo tapses po ramenu, onda to nikako ne valja.
Pre par meseci sam u opozicionoj grupi postavio pitanje - kako mi mozemo da znamo da ***** (vodja opozicije) nije Murta?
Tog kolegu uopste ni ne poznajem, ne znam ni sta je sve uradio za taksi (a verovatno da je mnogo toga uradio), a nisam imao ama bas nikakvu naznaku da je on jos jedan Murta u nasim redovima. Zbog cega sam onda to rekao ?
Pa cisto da bi covek stalno imao na umu to da uvek imamo i jednu malu dozu rezerve prema svemu onom sto radi.
Inace, generalno mislim da su nam i pozicija i opozicija OK. Opet i mi moramo da razmisljamo o tome kako cemo se postaviti da bi oni bili jos bolji.
Sada sam u opozicionoj grupi pokrenuo pricu o strajku. Strajk je jako, jako ozbiljna i vazna stvar, pa sam shodno tome tamo ispalio i neke malo žešće žaoke.
Ali na stranu žaoke, ono sto sam napisao za sam štrajk generalno je nesto sto bi voleo da procitaju i kolege iz komore i zbog toga cu i ovde preneti tekst koji sam tamo postavio.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Secate li se price o decaku koji je stalno vikao - vuk! ?
Ali pustimo price, drzimo se mi taksija i bitnih stvari. Jedna od najvažnijih stvari za nas i nas opstanak je - štrajk. To je nase najjace oruzje ukoliko nesto krene po zlu. Zbog toga sam i rekao skoro da to oruzje ne treba potezati zbog nekih manje bitnih stvari kao sto je recimo promena cene.
Rekoh oruzje, jer štrajk stvarno mozemo da uporedimo sa bitkom. A u bitci imamo generala i vojsku. Osvrnimo se sada na te dve stvari.
Prvo vojska. Svako ko je bio u armiji jako dobro zna sta je najvaznija stvar za vojsku - moral. Nije to ni oruzje, ni brojno stanje nego moral !
A sada general. Sta bi trebao da radi general koji podize vojsku ? (obratite paznju na to da ovde sada pricam o nasem slucaju)
General bi prvo trebao da vidi kakvo je stanje morala u vojsci. Ukoliko je moral na visokom nivou, onda je dovoljno samo da vikne - svi na barikede ! i ogromna vecina taksista ce odmah jurnuti na ulicu. Nekoliko hiljada ljudi koji se bore za svoju kozu i pre svega za svoje porodice su spremni bas na sve. To je onda nesto sto predstavlja ogromnu silu.
Ukoliko pak proceni da moral i nije na visokom nivou, onda bi prva stvar za njega trebala da bude - da im podigne moral. Kako? Pa pre svega informisanjem. Tako sto ce gledati da sto vise kolega informise o pretnji koja nam se mozda nadvila nad glavu, ali ne samo objavom na drustvenim mrezama. Nisu bas svi na fejsu i viberu. Ono najvaznije moze da se sazme i na jedan list papira koji bi mogao da se deli po taksi stanicama.
Najvaznije sto bi prvo trebao da uradi je procena. Ako general vidi da ne moze da podigne vojsku, onda strajk nece ni organizovati. Ako ga pak organizuje i pojavi mu se samo 5% vojnika, to onda znaci da ili je general zivi qrac i neopisiva budaletina ili sve to radi sa nekom prikrivenom namerom.
Nikako onda nece moci da kaze: eto, ja sam sve odradio za njih, a njima je bilo tesko samo da se pojave, vidis kakvi su taksisti - stoka. To nikako ne pije vodu ! Vojska ti je takva kakva je, a ti ako ne znas da ih organizujes idi u Zimbabve i tamo organizuj strajk ili sindikat taksista.
Dakle zbog toga nedavno rekoh da je organizovanje strajka sa najvaznijim zahtevom - povecanje cena, neopevana stupidarija. Ne samo sto se odobrenje povecanja moglo ocekivati zbog skorasnjih izbora, nego nam je vec vise puta receno da markice na taksimetrima uopste ne moramo da menjamo do 15.02. Znaci vec smo znali da ce se sa cenama nesto dogoditi do 15.02.
Pa zbog cega je onda strajk zakazan da bi bio otkazan ? I jesu li ostale stvari koje su pomenute u zahtevima manje bitne ili nebitne?
Da ja kojim slucajem imam nameru da osvojim taksi trziste u Beogradu, prva stvar o kojoj bi razmisljao, bila bi kako da taksistima srozam moral, da mi sa strajkom ne naprave veliki problem. Kako bi to uradio? Prvo bi ih zamajavao sa nekom trivijalnoscu, recimo ne bi im dugo odobrio promenu cene. Imao bi svoje ljude u poziciji i opoziciji i oni bi taksiste sludjivali sa tom pricom o cenama. Tu i tamo bi organizovali neki strajk cisto predstave radi (ili organizovali i otkazali)
I onda bi, kao u onoj prici gde su ljudi oguglali na decakove povike - vuk ! vuk ! vuk ! , taksisti izgubili nadu da uopste neko moze da organizuje strajk i da na taj nacin moze bilo sta da se resi.
Znaci odradio bi sve tako da kada se u jednom trenutku spremim da podignem mac i da im odrubim glavu, svi bi pokunjeno klecali mirno kao ovce.
I na kraju ono najvaznije. Nadam se da je sve ovo sto pisem potpuno nepotrebno, ali ukoliko neko u svojoj glavi mozda smislja takav scenario, taj neko treba dobro da zna da je zver najopasnija onda kada je ranjena ! Ukoliko nam bude ugrozena egzistencija, nama i nasim porodicama, nece nam trebati nikakvi predvodnici ni organizatori, nece nam trebati oruzje ni automobili da njima blokiramo ulice. Bice nam dovoljne samo pistaljke. Hiljade nas ce da se skupi i pistacemo tako jako da se cuje sve do neba. Ljudi ce saznati protiv cega se borimo, sta se sve radi i verovatno ce se mnogi prikluciti da ne bi doziveli slicnu sudbinu.
--------------------------------------------------------------------
Ali otkud sada videste napad na komoru u tekstu u kome sam pričao prvenstveno o štrajku, o pristupu i kako bi ga trebalo organizovati ?
------------------------------------------------------------------------
Pa to vam je sigurno najbolji potez. Ko god kaže nešto što vam se ne svidi odmah ga smestite iza brave,... ...a siguran sam u to da imate i neke druge ideje i rešenja
-------------------------------------------------------------------------
***** jel znaš sta mi je tu sada najinteresantnije - u celoj toj priči sam najviše opleo, da kažem vodju opozicije. Čovek ispod teksta napiše sledeći komentar: Одличан текст. Озбиљна анализа. Браво.
Kad vidiš, ovi sa pozicije (teeth) (Aca i neke kolege iz komore) se najednom nadjoše potreseni. Malo čudno, zar ne?
-----------------------------------------------------------------------------
OK, evo ukočiću. Nakon ove objave ovde se ne oglašavam narednih mesec dana,... ...samo ću da smaram Toyotaše :)
PS sada mi reče jedan kolega da manje trtljam, pošto bi moglo da mi se desi i da me mrak proguta. Takve pretnje na taksiju imam još od 89'
Hvala Bogu da ne živimo u Kolumbiji, a ako se ipak slučajno desi da me proguta mrak, a nakon toga u Beogradu neki baja utrči na taksi sa svojim vozilima i krene da vas čisti sve redom, bice vam odma jasno ko je nalogodavac i ko bi mogli da mu budu saučesnici.
Hajd u zdravlje, sve najlepše vama i vašim porodicama i sretan vam rad (smiley)
Postavicu samo svoje objave, a iz samog teksta lako cete videti o cemu se radi
-----------------------------------------------------------------------------------------
Ovde se ne prica o politici, ali cu samo kao uvod u dalju priču reci da vec dugo nisam izašao na izbore. Zbog čega ? Zato jer mi se cini da su svi oni (i pozicija i opozicija) marionete kojima upravlja jedna ista ruka.
Zbog toga pogotovo ne treba biti ničiji sledbenik.
E to poslednje sto sam rekao je nesto sto ima veze i sa taksijem - ne treba biti puki sledbenik, ni onih iz opozicije, a ni onih iz pozicije. Ako si sledbenik, onda neces primetiti neke greske koje pravi tvoj vodja, a neces ni videti dobre stvari koje rade ljudi iz drugog tabora. I za te vodje nije dobro da iza sebe imaju puk sledbenika. Onda se opuste, uljujkaju, a mogu i da podlegnu nekim iskusenjima i da zastrane.
Moje misljenje je da je najbolje stajati sa strane i po malo bockati i jedne i druge 🙂 . Rekoh po malo, znaci ne da ih pokopavas, nego cisto da im das do znanja da ih posmatras i da uvek imas neku malu dozu rezerve prema onome sto rade. Ako ih non stop samo tapses po ramenu, onda to nikako ne valja.
Pre par meseci sam u opozicionoj grupi postavio pitanje - kako mi mozemo da znamo da ***** (vodja opozicije) nije Murta?
Tog kolegu uopste ni ne poznajem, ne znam ni sta je sve uradio za taksi (a verovatno da je mnogo toga uradio), a nisam imao ama bas nikakvu naznaku da je on jos jedan Murta u nasim redovima. Zbog cega sam onda to rekao ?
Pa cisto da bi covek stalno imao na umu to da uvek imamo i jednu malu dozu rezerve prema svemu onom sto radi.
Inace, generalno mislim da su nam i pozicija i opozicija OK. Opet i mi moramo da razmisljamo o tome kako cemo se postaviti da bi oni bili jos bolji.
Sada sam u opozicionoj grupi pokrenuo pricu o strajku. Strajk je jako, jako ozbiljna i vazna stvar, pa sam shodno tome tamo ispalio i neke malo žešće žaoke.
Ali na stranu žaoke, ono sto sam napisao za sam štrajk generalno je nesto sto bi voleo da procitaju i kolege iz komore i zbog toga cu i ovde preneti tekst koji sam tamo postavio.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Secate li se price o decaku koji je stalno vikao - vuk! ?
Ali pustimo price, drzimo se mi taksija i bitnih stvari. Jedna od najvažnijih stvari za nas i nas opstanak je - štrajk. To je nase najjace oruzje ukoliko nesto krene po zlu. Zbog toga sam i rekao skoro da to oruzje ne treba potezati zbog nekih manje bitnih stvari kao sto je recimo promena cene.
Rekoh oruzje, jer štrajk stvarno mozemo da uporedimo sa bitkom. A u bitci imamo generala i vojsku. Osvrnimo se sada na te dve stvari.
Prvo vojska. Svako ko je bio u armiji jako dobro zna sta je najvaznija stvar za vojsku - moral. Nije to ni oruzje, ni brojno stanje nego moral !
A sada general. Sta bi trebao da radi general koji podize vojsku ? (obratite paznju na to da ovde sada pricam o nasem slucaju)
General bi prvo trebao da vidi kakvo je stanje morala u vojsci. Ukoliko je moral na visokom nivou, onda je dovoljno samo da vikne - svi na barikede ! i ogromna vecina taksista ce odmah jurnuti na ulicu. Nekoliko hiljada ljudi koji se bore za svoju kozu i pre svega za svoje porodice su spremni bas na sve. To je onda nesto sto predstavlja ogromnu silu.
Ukoliko pak proceni da moral i nije na visokom nivou, onda bi prva stvar za njega trebala da bude - da im podigne moral. Kako? Pa pre svega informisanjem. Tako sto ce gledati da sto vise kolega informise o pretnji koja nam se mozda nadvila nad glavu, ali ne samo objavom na drustvenim mrezama. Nisu bas svi na fejsu i viberu. Ono najvaznije moze da se sazme i na jedan list papira koji bi mogao da se deli po taksi stanicama.
Najvaznije sto bi prvo trebao da uradi je procena. Ako general vidi da ne moze da podigne vojsku, onda strajk nece ni organizovati. Ako ga pak organizuje i pojavi mu se samo 5% vojnika, to onda znaci da ili je general zivi qrac i neopisiva budaletina ili sve to radi sa nekom prikrivenom namerom.
Nikako onda nece moci da kaze: eto, ja sam sve odradio za njih, a njima je bilo tesko samo da se pojave, vidis kakvi su taksisti - stoka. To nikako ne pije vodu ! Vojska ti je takva kakva je, a ti ako ne znas da ih organizujes idi u Zimbabve i tamo organizuj strajk ili sindikat taksista.
Dakle zbog toga nedavno rekoh da je organizovanje strajka sa najvaznijim zahtevom - povecanje cena, neopevana stupidarija. Ne samo sto se odobrenje povecanja moglo ocekivati zbog skorasnjih izbora, nego nam je vec vise puta receno da markice na taksimetrima uopste ne moramo da menjamo do 15.02. Znaci vec smo znali da ce se sa cenama nesto dogoditi do 15.02.
Pa zbog cega je onda strajk zakazan da bi bio otkazan ? I jesu li ostale stvari koje su pomenute u zahtevima manje bitne ili nebitne?
Da ja kojim slucajem imam nameru da osvojim taksi trziste u Beogradu, prva stvar o kojoj bi razmisljao, bila bi kako da taksistima srozam moral, da mi sa strajkom ne naprave veliki problem. Kako bi to uradio? Prvo bi ih zamajavao sa nekom trivijalnoscu, recimo ne bi im dugo odobrio promenu cene. Imao bi svoje ljude u poziciji i opoziciji i oni bi taksiste sludjivali sa tom pricom o cenama. Tu i tamo bi organizovali neki strajk cisto predstave radi (ili organizovali i otkazali)
I onda bi, kao u onoj prici gde su ljudi oguglali na decakove povike - vuk ! vuk ! vuk ! , taksisti izgubili nadu da uopste neko moze da organizuje strajk i da na taj nacin moze bilo sta da se resi.
Znaci odradio bi sve tako da kada se u jednom trenutku spremim da podignem mac i da im odrubim glavu, svi bi pokunjeno klecali mirno kao ovce.
I na kraju ono najvaznije. Nadam se da je sve ovo sto pisem potpuno nepotrebno, ali ukoliko neko u svojoj glavi mozda smislja takav scenario, taj neko treba dobro da zna da je zver najopasnija onda kada je ranjena ! Ukoliko nam bude ugrozena egzistencija, nama i nasim porodicama, nece nam trebati nikakvi predvodnici ni organizatori, nece nam trebati oruzje ni automobili da njima blokiramo ulice. Bice nam dovoljne samo pistaljke. Hiljade nas ce da se skupi i pistacemo tako jako da se cuje sve do neba. Ljudi ce saznati protiv cega se borimo, sta se sve radi i verovatno ce se mnogi prikluciti da ne bi doziveli slicnu sudbinu.
--------------------------------------------------------------------
Ali otkud sada videste napad na komoru u tekstu u kome sam pričao prvenstveno o štrajku, o pristupu i kako bi ga trebalo organizovati ?
------------------------------------------------------------------------
Pa to vam je sigurno najbolji potez. Ko god kaže nešto što vam se ne svidi odmah ga smestite iza brave,... ...a siguran sam u to da imate i neke druge ideje i rešenja
-------------------------------------------------------------------------
***** jel znaš sta mi je tu sada najinteresantnije - u celoj toj priči sam najviše opleo, da kažem vodju opozicije. Čovek ispod teksta napiše sledeći komentar: Одличан текст. Озбиљна анализа. Браво.
Kad vidiš, ovi sa pozicije (teeth) (Aca i neke kolege iz komore) se najednom nadjoše potreseni. Malo čudno, zar ne?
-----------------------------------------------------------------------------
OK, evo ukočiću. Nakon ove objave ovde se ne oglašavam narednih mesec dana,... ...samo ću da smaram Toyotaše :)
PS sada mi reče jedan kolega da manje trtljam, pošto bi moglo da mi se desi i da me mrak proguta. Takve pretnje na taksiju imam još od 89'
Hvala Bogu da ne živimo u Kolumbiji, a ako se ipak slučajno desi da me proguta mrak, a nakon toga u Beogradu neki baja utrči na taksi sa svojim vozilima i krene da vas čisti sve redom, bice vam odma jasno ko je nalogodavac i ko bi mogli da mu budu saučesnici.
Hajd u zdravlje, sve najlepše vama i vašim porodicama i sretan vam rad (smiley)
недеља, 30. јануар 2022.
O cenama, strajku i sudbini taksi preduzetnistva
Bas me zanima da li ste se svi vi koji mesecima unazad stalno trubite i postavljate pitanje - kada ce poskupljenje? , dakle da li ste se ikada zapitali sta je pravi razlog zbog koga ne dozvoljavaju promenu cene? Gledam i ovde i u opozicionoj grupi se najvise o tome govori.
Sa druge strane, interesantna je stvar da bas niko uopste ni ne spomene to da godinama unazad nisu izdali ni jednu jedinu novu taksi dozvolu ?????
Uz to, niko ne spominje ni korisnike taksi prevoza koji mesecima unazad ne mogu, ili uz veliku muku mogu da se prevezu taksijem. Cek bre, pa oni nas hlebom hrane, mi zivimo od njihovog dinara. Jeli moguce da nas ni to uopste ne zanima? To sto uz veeeliki broj nelegalnih prevoznika + divljaka, korisnici cesto ne mogu da dobiju slobodno taksi vozilo. Nelegalni i divljaci ce biti uklonjeni, tako su nam obecali, a broj taksi vozila ce se planski i dalje jos smanjivati. A da bi stranke u takvim uslovima mogle da dodju do slobodnog vozila, podici ce se cene - X 2 ili X 3 ako treba i mi cemo ziveti kao u raju.
Dakle morao bi da budes bas moron i budaletina pa da poverujes u takav scenario
Vidim da je i nazovi opozicija izgleda vec zakazala strajk taksista za kraj februara, takoreci tik pred izbore. Jos ne znam koje ce sve zahteve da stave, ali pretpostavljam da ce biti nesto slicno kao i za prosli strajk, uz jedan dodatak. Pogodite koji? Pa promena cena, jer to je i njima izgleda jedna od najvaznijih stvari, posto kolko vidim i oni o tome najvise pricaju (uz to i o smeni predstavnika) Opet, to je samo moja pretpostavka, ali ako im je to najvazniji zahtev, onda zbog toga uopste ni ne moraju da organizuju strajk. Pred izbore se sve zelje spunjavaju, pa ce vam biti ispunjena i ta zelja i to bez strajka.
Dakle, da se vratimo na pitanje sa pocetka price - s kojim ciljem i sa kojom zamisli neko vec dugo ne dozvoljava poskupljenje? Zamisao je ostvario i to sam vec rekao - zamisao je da bi vi imali o cemu da trubite, da biste imali neki trivijalan razlog da se bunite i nesto da trazite. A to sto trazite, to ce vam u jednom trenutku i ispuniti, nista ga nece kostati,.... a vi cete imati razlog da se radujete... kao mala deca.
Pravi cilj mu je da vas na taj nacin vuce za nos i to bas onako kako se vuku mala deca - cima vam nos na gore da ne vidite ispred vas duboku jamu koju vam kopa i u koju cete uskoro upasti
Ako je vreme pred izbore pravo vreme za organizovanje strajka, onda bi taj strajk trebalo iskoristiti da se (ukoliko je to sada ikako moguce) pokusa da odrzi u zivotu privatno preduzetnistvo. Za tako nesto su potrebne dve stvari:
- tim pravnika i advokata koji bi mogao da nas uputi u to sta je moguce postici i na koji najbolji nacin
- nekoga ko je u stanju da vidi malo dalje od onoga ispred nosa i ko je sposoban i voljan da se upusti u tako nesto.
Iskreno se pitam da li imamo i poziciju i opoziciju doraslu za takavu akciju - da li su u stanju (i da li su voljni) da obaveste/uzbune taksiste i masovno ih izvedu na ulicu?
Sa druge strane, interesantna je stvar da bas niko uopste ni ne spomene to da godinama unazad nisu izdali ni jednu jedinu novu taksi dozvolu ?????
Uz to, niko ne spominje ni korisnike taksi prevoza koji mesecima unazad ne mogu, ili uz veliku muku mogu da se prevezu taksijem. Cek bre, pa oni nas hlebom hrane, mi zivimo od njihovog dinara. Jeli moguce da nas ni to uopste ne zanima? To sto uz veeeliki broj nelegalnih prevoznika + divljaka, korisnici cesto ne mogu da dobiju slobodno taksi vozilo. Nelegalni i divljaci ce biti uklonjeni, tako su nam obecali, a broj taksi vozila ce se planski i dalje jos smanjivati. A da bi stranke u takvim uslovima mogle da dodju do slobodnog vozila, podici ce se cene - X 2 ili X 3 ako treba i mi cemo ziveti kao u raju.
Dakle morao bi da budes bas moron i budaletina pa da poverujes u takav scenario
Vidim da je i nazovi opozicija izgleda vec zakazala strajk taksista za kraj februara, takoreci tik pred izbore. Jos ne znam koje ce sve zahteve da stave, ali pretpostavljam da ce biti nesto slicno kao i za prosli strajk, uz jedan dodatak. Pogodite koji? Pa promena cena, jer to je i njima izgleda jedna od najvaznijih stvari, posto kolko vidim i oni o tome najvise pricaju (uz to i o smeni predstavnika) Opet, to je samo moja pretpostavka, ali ako im je to najvazniji zahtev, onda zbog toga uopste ni ne moraju da organizuju strajk. Pred izbore se sve zelje spunjavaju, pa ce vam biti ispunjena i ta zelja i to bez strajka.
Dakle, da se vratimo na pitanje sa pocetka price - s kojim ciljem i sa kojom zamisli neko vec dugo ne dozvoljava poskupljenje? Zamisao je ostvario i to sam vec rekao - zamisao je da bi vi imali o cemu da trubite, da biste imali neki trivijalan razlog da se bunite i nesto da trazite. A to sto trazite, to ce vam u jednom trenutku i ispuniti, nista ga nece kostati,.... a vi cete imati razlog da se radujete... kao mala deca.
Pravi cilj mu je da vas na taj nacin vuce za nos i to bas onako kako se vuku mala deca - cima vam nos na gore da ne vidite ispred vas duboku jamu koju vam kopa i u koju cete uskoro upasti
Ako je vreme pred izbore pravo vreme za organizovanje strajka, onda bi taj strajk trebalo iskoristiti da se (ukoliko je to sada ikako moguce) pokusa da odrzi u zivotu privatno preduzetnistvo. Za tako nesto su potrebne dve stvari:
- tim pravnika i advokata koji bi mogao da nas uputi u to sta je moguce postici i na koji najbolji nacin
- nekoga ko je u stanju da vidi malo dalje od onoga ispred nosa i ko je sposoban i voljan da se upusti u tako nesto.
Iskreno se pitam da li imamo i poziciju i opoziciju doraslu za takavu akciju - da li su u stanju (i da li su voljni) da obaveste/uzbune taksiste i masovno ih izvedu na ulicu?
недеља, 1. август 2021.
Rodjendanski poklon
Pre tri nedelje sam kupio kumu poklon za 27' rodjendan. Moj kum je inače ovan, znači nije letnje dete, a uz to je i u sedmoj deceniji zivota. Pre 33 godine je vec dobio poklon za 27' rodjendan, ali ne odgovarajuci, te sam sada na neki nacin zeleo da se iskupim.
Moji kumovi Paja (Dača) i Miki su od svojih rodjendana umeli da nacine prave feste, dogadjaje za pamcenje. A u to neko naše vreme (pre 3-4 decenije :) ) LP album je bio uobicajeni rodjendanski poklon. Sjajne osamdesete, eh kada se samo setim :D .
Pa da krenem onda nekim redom. Pola godine pre Dačinog rodjendana Terence Trent D'Arby je izdao svoj prvenac - Introducing the Hardline According to Terence Trent D'Arby. Nesto malo pre Dačinog rodjendana u izlogu prodavnice ploca ja vidim da je album stigao i kod nas i oduševim se. - E ovo će biti sjajan poklon za Daču, nadam se da mu još neko nece doneti istu ploču.
Ploča i sada nakon toliko godina zvuči sjajno, a onda si uz Sign Your Name mogao i svoju najbolju drugaricu uz ples da privučes cvrsto uza sebe i da joj dišes za vrat, Dača ce se zasigurno obradovati poklonu :) . Secam se da sam u to vreme x puta za redom sa kasete preslusavao Seven More Days i Wishing Well
Ja i moja ljubav smo tada bili u oblacima zajedno vec 5 godina, karmička ljubav koja u ovom životu traje vec skoro 4 decenije i nastavice se u nekoj visoj realnosti :)
Ipak, znate vec kako je , muško ko muško, ponadao sam se da će kod Dače na tulumu možda da padne i neki swing :D . Neki klinci kada ovo pročitaju će svašta da pomisle, ali što se toga tiče mi smo naspram njih sada, u ono vreme bili prava nevinašca. Kada kažem swing, mislim na plas, tačnije da će da padne swing u okviru plesa. A Dača i Eli (Dačina sestra) su onda imali neke baš slatke drugarice (Suzanu i Gordanu koju je kum Miki već uveliko startovao)
Ali avaj... ... napravio sam strašan kiks što plocu odmah ne kupih . Kada sam za par dana otišao da je kupim nisam mogao da je nadjem ni u jednoj jedinoj radnji u Beogradu, sve je bilo rasprodato. Pretpostavljam da su većinu primeraka otkupile devojke. I ja ti onda svom kumu uvalih gay Morisey-a :) - Viva Hate, ne verujem da se baš nešto oduševio sa poklonom :)
I da se vratim na ovaj novi poklončić :) ... Pazarim ti ja nedavno namirnice u Lidlu, kad u jednom momentu, takoreći na suprotnom kraju marketa ugledam nešto interesantno, majcu na jednom mladiću koja mi je odmah privukla pažnju. U sekundi sam krenuo ka njemu, da ga pitam gde ju je kupio, plašeći se da nije negde u inostranstvu. Srećom nije, kaže u lokalu na uglu Ustaničke i Bulevara. Sutra odem tamo i uspem da pronadjem maju, odgovarajuci broj :) . Verujem da se Dača obradovao ovom sitnom poklončiću više nego onomad Moriseyu :)
Za kraj šta da kažem - nego da bi bilo baš lepo ako bi Dača ponovo organizovao neki tulum, da evociramo malo uspomene iz mladosti ... ... i jos kada bi tu bile Suzana i Gordana,... da ih pozovem na jedan ples uz Sign Your Name
Moji kumovi Paja (Dača) i Miki su od svojih rodjendana umeli da nacine prave feste, dogadjaje za pamcenje. A u to neko naše vreme (pre 3-4 decenije :) ) LP album je bio uobicajeni rodjendanski poklon. Sjajne osamdesete, eh kada se samo setim :D .
Pa da krenem onda nekim redom. Pola godine pre Dačinog rodjendana Terence Trent D'Arby je izdao svoj prvenac - Introducing the Hardline According to Terence Trent D'Arby. Nesto malo pre Dačinog rodjendana u izlogu prodavnice ploca ja vidim da je album stigao i kod nas i oduševim se. - E ovo će biti sjajan poklon za Daču, nadam se da mu još neko nece doneti istu ploču.
Ploča i sada nakon toliko godina zvuči sjajno, a onda si uz Sign Your Name mogao i svoju najbolju drugaricu uz ples da privučes cvrsto uza sebe i da joj dišes za vrat, Dača ce se zasigurno obradovati poklonu :) . Secam se da sam u to vreme x puta za redom sa kasete preslusavao Seven More Days i Wishing Well
Ja i moja ljubav smo tada bili u oblacima zajedno vec 5 godina, karmička ljubav koja u ovom životu traje vec skoro 4 decenije i nastavice se u nekoj visoj realnosti :)
Ipak, znate vec kako je , muško ko muško, ponadao sam se da će kod Dače na tulumu možda da padne i neki swing :D . Neki klinci kada ovo pročitaju će svašta da pomisle, ali što se toga tiče mi smo naspram njih sada, u ono vreme bili prava nevinašca. Kada kažem swing, mislim na plas, tačnije da će da padne swing u okviru plesa. A Dača i Eli (Dačina sestra) su onda imali neke baš slatke drugarice (Suzanu i Gordanu koju je kum Miki već uveliko startovao)
Ali avaj... ... napravio sam strašan kiks što plocu odmah ne kupih . Kada sam za par dana otišao da je kupim nisam mogao da je nadjem ni u jednoj jedinoj radnji u Beogradu, sve je bilo rasprodato. Pretpostavljam da su većinu primeraka otkupile devojke. I ja ti onda svom kumu uvalih gay Morisey-a :) - Viva Hate, ne verujem da se baš nešto oduševio sa poklonom :)
I da se vratim na ovaj novi poklončić :) ... Pazarim ti ja nedavno namirnice u Lidlu, kad u jednom momentu, takoreći na suprotnom kraju marketa ugledam nešto interesantno, majcu na jednom mladiću koja mi je odmah privukla pažnju. U sekundi sam krenuo ka njemu, da ga pitam gde ju je kupio, plašeći se da nije negde u inostranstvu. Srećom nije, kaže u lokalu na uglu Ustaničke i Bulevara. Sutra odem tamo i uspem da pronadjem maju, odgovarajuci broj :) . Verujem da se Dača obradovao ovom sitnom poklončiću više nego onomad Moriseyu :)
Za kraj šta da kažem - nego da bi bilo baš lepo ako bi Dača ponovo organizovao neki tulum, da evociramo malo uspomene iz mladosti ... ... i jos kada bi tu bile Suzana i Gordana,... da ih pozovem na jedan ples uz Sign Your Name
недеља, 6. јун 2021.
Iskustva "iskusnog" maratonca :)
Istrcah danas svoj prvi polumaraton ... i to sasvim slucajno :)
Sve je krenulo pre nedelju dana kada mi je ženica postavila sledece pitanje: zbog cega se ti ne bi prijavio za maraton ?
Ne mogu da kazem da mi ta pomisao bas nikada nije pala na pamet.. i to tamo negde kada sam bio dosta mladji :)
Opet, u to vreme se maraton trcao negde u aprilu mesecu, nedugo nakon sto bi ja nakon duze zimske pauze tek otvorio sezonu trcanja. Prakticno - nisam se osecao spreman za tako nesto. U poslednje 4 sezone nije bilo tih zimskih prekida, ali sto zbog korone, sto zbog mog pada sa bicikla, sto zbog starosti :) (sledeceg meseca ulazim u sedmu deceniju zivota), takva ideja mi vise uopste nije padala na pamet.
Medjutim, kada mi Zorica to rece, proradi neki crvic i ja bacih odma prvo pogled na vremensku prognozu, a potom i na zvanicni sajt BG maratona.
U tom trenutku prognoza je bila da je na dan odrzavanja moguca kisa tek negde u popodnevnim satima.
Na zvanicnom sajtu pak, stoji sledeca informacija: Prijava/uplata na dan trke nije moguća! (logican zakljucak je da je poslednji dan za prijavu - subota)
Cena za ucesce je do 15.02. bila 1990 RSD, a trenutna je 3190 RSD. Kada sam to video, prvo sto sam pomislio bilo je - Pa da sam se za ucesce odlucio jos i pre godinu dana, sigurno se ne bi prijavljivao do poslednjeg trenutka, dok ne vidim preciznu vremensku prognozu. Ako se odlucujem za bilo kakvu slicnu akciju, onda gledam da u tome i uzivam. To podrazumeva idealne vremenske uslove (lepo suncano vreme :) ). Ne bi se sigurno upustao u to po nekom šmrljavom, ne daj Boze kisnom vremenu. Eto sto ti je neiskustvo :) (o tome mozda par reci nesto kasnije).
Znaci, teoretski sam mogao da se prijavim i u subotu, ali ja jos u cetvrtak odlucim da se prijavim na njihovom sajtu. Posto mi to nije poslo od ruke, ja ti sutra odem na njihov stand ispred PC Usce. Devojka kojoj sam rekao zbog cega sam dosao mi rece da sam zakasnio, da je rok za prijavu istekao jos pre nekoliko dana. Ja u cudu ????
Al rekoh sam sebi - moguce da mi je promaklo to obavestenje. Ipak, dok sam bio jos u blizini, bacim ponovo pogled i osim obavestenja koje sam gore naveo, ne videh ni jedno drugo.
Ja ti odmah zapalim na pult za zalbe koji se nalazio tu u nizu. Tamo ista prica - rekose mi da je ta informacija (o poslednjem roku za prijavu - 31.05.) bila objavljena u mnogim sredstvima javnog informisanja. Ja im rekoh da nit citam stampu, nit gledam TV i da je najosnovnija stvar valda bila da tako nesto objave na svom zvanicnom sajtu.
Izvisih ja tako za ucesce u maratonu, al mi vrag nije dao mira i uputim protestnu notu organizacionom odboru :)
Rekoh im da to uopste nije u redu i objasnim zbog cega - da sigurno ima dosta ljudi koji sto zbog godina, sto zbog zdravstvenog stanja ili neceg sasvim treceg ne mogu odluku da donesu nedeljama ranije i sada zbog te njihove graske nece moci ove godine da ucestvuju na maratonu.
Ali sta je, tu je - mozda cu se prijaviti sledece godine,... .. a tako sam se vec opasno bio napalio :)
Odem ti ja kuci i predvece standardno Zorica i ja odemo na breg na trcanje. Kada sam se vratio kuci, vidim da mi je clan iz organizacionog odbora Marko Marinkovic, poslao mail u kome izmedju ostalog stoji i sledece:
"Period od 31.05. pa do same trke, nama daje prostor da ako ima mesta omogucimo nekome da ipak obezbedi sebi učešće.
Da li biste trcali sa tudjim brojem? Ima trkača koji su danas odustali od ucesca, pa bismo mogli da Vam izadjemo u susret u tom smislu jedino."
U jeee, Ja ostah prosto zapanjen. Pa hocu, kako da necu :)
Izadjem ti ja odmah na vremensku prognozu, kad ima sta tamo da vidim
Sa druge strane, procitao sam da 3 dana pred maraton ne bi trebalo da se trenira (trci), a ja se upravo vratih sa trcanja (do pocetka trke mi je ostalo jos samo 18h). U tom trenutku sam pomislio odmah na naseg ultramaratonca Predraga Knezevica. Taj covek trci Self-Transcendence ultramaraton od 1000 km. 100km, 10 dana za redom, dan za dan i to po bas svakakvim vremenskim uslovime.
I onda prelomih i sam sebi rekoh - e Dragane, vreme je da izadjes iz zone konfora, ovo ce biti tvoja Self-Transcendence trka.
Bio je to petak uvece i meni je ostala samo subota da se pripremim. Posto sam video da su sanse za padavine 70 - 80%, , ja ti odem do Dechatlona da uzmem neku prigodnu kabanicu za kisu, ha ha ha, opet cisto neiskustvo :) .
Uzmem odma i osrednji ranac u koga cu moci da smestim tu kabanicu, rezervnu majcu, carape, grickalice (milka sa Ljesnjacima :) ). hanzaplast i sve sto bi jos usput moglo da mi zatreba :D . He, he, kako mi je sada sve to smesno :) . E da - kabanicu sam pred pocetak trke (posto je prognoza bila povoljnija) izbacio iz ranca.
Negde na internetu pronadjem podatak da sorc nikako ne bi trebao da bude crn, teget i sl. I potpuno normalno, ja ti uzmem beli sorc za tenis :D
E to me je toliko oraspolozilo pred pocetak trke, da vam to ne mogu ni docarati. Kada sam stigao na trg, osvrnem se oko sebe i dokle god mi je pogled dosezao nisam mogao da vidim ni jedan jedini beli sorc - 98% njih nosi tamne sorceve, a od toga su 90% crni :) . Kez od uva do uva mi se nije skidao do samog pocetka trke.
Da predjem malo na taktiku :)
Najvaznija stvar tokom trcanja (pogotovo u mojim godinama) je pulsmetar. Ova trka se trci uglavnom po Novom Beogradu, sto znaci da uopste nema mnogo uspona i spustanja. U startu sam resio da povedem racuna o tome da se na usponima ne preforsiram i previse dignem puls. Svi oni koji prate puls tokom treninga znaju da ga mozete brzo i vrlo lako podici, ali spustanje i ne ide bas tako brzo.
I tu dolazimo do sledece stvari, a to je muzika. Pazljivo odabrana muzika stvarno moze da vam podigne elan. Prvi kratak uspon koji me je cekao, nalazio se na kraju Gavrila Principa, ono ukljucenje na Brankov most. Za taj deo sam vec bio resio da skratim korak... ...medjutim...
Kako prilazim mostu, tako sve jace i jace cujem zvuk bubnjeva. Bubnjari stoje ispod samog mosta i onaj eho jos vise pojacava dozivljaj. A tu pored na zidu mural sa likom Dragoljuba Djuricica. Uh Jebote, tu vise nije bila samo muzika i ritam u pitanju, tu su i emocije eksplodirale. Kada sam to cuo i video, kao da sam aktivirao forsaz, izleteo sam uz taj uspon brze no sto sam trcao po ravnom.
I evo jos neki savet od iskusnog trkaca :) pod broj jedan - beli sorc za tenis uopste nije losa ideja :) . Tokom maratona je uglavnom sijalo sunce i ja sam svo to vreme sigurno bio u prednosti u odnosu na ostale trkace u crnim sorcevima.
U vezi toga, u jednom trenutku na nekih 100m ispred mene spazim zensku kako trci u beloj suknji do ispod kolena ???? Odmah sam ubrzao da je sustignem i prenesem joj svoj zakljucak da smo izgleda ipak nas dvoje jedini u ovom skupu doneli ispravnu odluku sto se tice izbora garderobe :) . Kako sam joj se malo priblizio, vidim prvo na majci izpisana Kineska?Japanska?Koreanska slova, a potom da joj je to u stvari bela bluza koju je skinula i svezala oko pojasa, a da ispod ima crni sorc :)
Ako beli sorc i nije tako losa ideja, kabanica za kisu (po toplom vremenu) svakako jeste :)
U vezi trcanja po kisi - maratonci to zapravo i najvise vole (ukoliko nije bas previse hladno). Najbolji rezultati na BG maratonu su i postignuti ne po lepom i suncanom vremenu, nego bas po kisi. Uz stazu su na nekoliko mesta postavili cisterne iz kojih su tusirali trkace u prolazu. Ne mogu vam opisati koliko je to prijalo.
Najveca prepreka/kocnica za dugoprugase je svakako um koji mnogo voli da radi sve ono sto ne bi trebalo da radi. Dakle trebalo bi ga ucutkati ili uposliti na neki nacin. Neki monah sa Tibeta bi sigurno mogao i da meditira tokom celog maratona, a mi mu moramo pronaci neku zanimaciju :)
Erotske misli nisu uopste losa ideja :) . Em mu pronadjete zanimaciju, em podignete nivo testosterona i time dobijete jos vise energije za trcanje. Cini mi se da bi trceci za nekom rasnom guzom i butkama, ladno mogao da istrcim i ceo maraton, samo ukoliko bi dama drzala ovaj tempo kojim sam ja pretrcao ultramaraton
A ja sam ga istrcao za dva ipo sata. Prosecnu brzinu od 8,4 km/h i ne mozete nazvati trcanjem, ali na toj kilometrazi mozemo reci da je u pitanju ozbiljnije dzogiranje. U medjuvremenu je bio jedan odlazak do toaleta i par hodajucih predaha za okrepljenje vodom, sokovima i bananom. Milku nisam pojeo i ranac na ledjima sa carapama, flasterima i ostalim potrepstinama mi uopste nije ni trebao :)
Eto toliko od mene. Dogodine me mozda ponovo vidite na istom mestu. Lako cete me prepoznati po belom sorcu :)
Sve je krenulo pre nedelju dana kada mi je ženica postavila sledece pitanje: zbog cega se ti ne bi prijavio za maraton ?
Ne mogu da kazem da mi ta pomisao bas nikada nije pala na pamet.. i to tamo negde kada sam bio dosta mladji :)
Opet, u to vreme se maraton trcao negde u aprilu mesecu, nedugo nakon sto bi ja nakon duze zimske pauze tek otvorio sezonu trcanja. Prakticno - nisam se osecao spreman za tako nesto. U poslednje 4 sezone nije bilo tih zimskih prekida, ali sto zbog korone, sto zbog mog pada sa bicikla, sto zbog starosti :) (sledeceg meseca ulazim u sedmu deceniju zivota), takva ideja mi vise uopste nije padala na pamet.
Medjutim, kada mi Zorica to rece, proradi neki crvic i ja bacih odma prvo pogled na vremensku prognozu, a potom i na zvanicni sajt BG maratona.
U tom trenutku prognoza je bila da je na dan odrzavanja moguca kisa tek negde u popodnevnim satima.
Na zvanicnom sajtu pak, stoji sledeca informacija: Prijava/uplata na dan trke nije moguća! (logican zakljucak je da je poslednji dan za prijavu - subota)
Cena za ucesce je do 15.02. bila 1990 RSD, a trenutna je 3190 RSD. Kada sam to video, prvo sto sam pomislio bilo je - Pa da sam se za ucesce odlucio jos i pre godinu dana, sigurno se ne bi prijavljivao do poslednjeg trenutka, dok ne vidim preciznu vremensku prognozu. Ako se odlucujem za bilo kakvu slicnu akciju, onda gledam da u tome i uzivam. To podrazumeva idealne vremenske uslove (lepo suncano vreme :) ). Ne bi se sigurno upustao u to po nekom šmrljavom, ne daj Boze kisnom vremenu. Eto sto ti je neiskustvo :) (o tome mozda par reci nesto kasnije).
Znaci, teoretski sam mogao da se prijavim i u subotu, ali ja jos u cetvrtak odlucim da se prijavim na njihovom sajtu. Posto mi to nije poslo od ruke, ja ti sutra odem na njihov stand ispred PC Usce. Devojka kojoj sam rekao zbog cega sam dosao mi rece da sam zakasnio, da je rok za prijavu istekao jos pre nekoliko dana. Ja u cudu ????
Al rekoh sam sebi - moguce da mi je promaklo to obavestenje. Ipak, dok sam bio jos u blizini, bacim ponovo pogled i osim obavestenja koje sam gore naveo, ne videh ni jedno drugo.
Ja ti odmah zapalim na pult za zalbe koji se nalazio tu u nizu. Tamo ista prica - rekose mi da je ta informacija (o poslednjem roku za prijavu - 31.05.) bila objavljena u mnogim sredstvima javnog informisanja. Ja im rekoh da nit citam stampu, nit gledam TV i da je najosnovnija stvar valda bila da tako nesto objave na svom zvanicnom sajtu.
Izvisih ja tako za ucesce u maratonu, al mi vrag nije dao mira i uputim protestnu notu organizacionom odboru :)
Rekoh im da to uopste nije u redu i objasnim zbog cega - da sigurno ima dosta ljudi koji sto zbog godina, sto zbog zdravstvenog stanja ili neceg sasvim treceg ne mogu odluku da donesu nedeljama ranije i sada zbog te njihove graske nece moci ove godine da ucestvuju na maratonu.
Ali sta je, tu je - mozda cu se prijaviti sledece godine,... .. a tako sam se vec opasno bio napalio :)
Odem ti ja kuci i predvece standardno Zorica i ja odemo na breg na trcanje. Kada sam se vratio kuci, vidim da mi je clan iz organizacionog odbora Marko Marinkovic, poslao mail u kome izmedju ostalog stoji i sledece:
"Period od 31.05. pa do same trke, nama daje prostor da ako ima mesta omogucimo nekome da ipak obezbedi sebi učešće.
Da li biste trcali sa tudjim brojem? Ima trkača koji su danas odustali od ucesca, pa bismo mogli da Vam izadjemo u susret u tom smislu jedino."
U jeee, Ja ostah prosto zapanjen. Pa hocu, kako da necu :)
Izadjem ti ja odmah na vremensku prognozu, kad ima sta tamo da vidim
Sa druge strane, procitao sam da 3 dana pred maraton ne bi trebalo da se trenira (trci), a ja se upravo vratih sa trcanja (do pocetka trke mi je ostalo jos samo 18h). U tom trenutku sam pomislio odmah na naseg ultramaratonca Predraga Knezevica. Taj covek trci Self-Transcendence ultramaraton od 1000 km. 100km, 10 dana za redom, dan za dan i to po bas svakakvim vremenskim uslovime.
I onda prelomih i sam sebi rekoh - e Dragane, vreme je da izadjes iz zone konfora, ovo ce biti tvoja Self-Transcendence trka.
Bio je to petak uvece i meni je ostala samo subota da se pripremim. Posto sam video da su sanse za padavine 70 - 80%, , ja ti odem do Dechatlona da uzmem neku prigodnu kabanicu za kisu, ha ha ha, opet cisto neiskustvo :) .
Uzmem odma i osrednji ranac u koga cu moci da smestim tu kabanicu, rezervnu majcu, carape, grickalice (milka sa Ljesnjacima :) ). hanzaplast i sve sto bi jos usput moglo da mi zatreba :D . He, he, kako mi je sada sve to smesno :) . E da - kabanicu sam pred pocetak trke (posto je prognoza bila povoljnija) izbacio iz ranca.
Negde na internetu pronadjem podatak da sorc nikako ne bi trebao da bude crn, teget i sl. I potpuno normalno, ja ti uzmem beli sorc za tenis :D
E to me je toliko oraspolozilo pred pocetak trke, da vam to ne mogu ni docarati. Kada sam stigao na trg, osvrnem se oko sebe i dokle god mi je pogled dosezao nisam mogao da vidim ni jedan jedini beli sorc - 98% njih nosi tamne sorceve, a od toga su 90% crni :) . Kez od uva do uva mi se nije skidao do samog pocetka trke.
Da predjem malo na taktiku :)
Najvaznija stvar tokom trcanja (pogotovo u mojim godinama) je pulsmetar. Ova trka se trci uglavnom po Novom Beogradu, sto znaci da uopste nema mnogo uspona i spustanja. U startu sam resio da povedem racuna o tome da se na usponima ne preforsiram i previse dignem puls. Svi oni koji prate puls tokom treninga znaju da ga mozete brzo i vrlo lako podici, ali spustanje i ne ide bas tako brzo.
I tu dolazimo do sledece stvari, a to je muzika. Pazljivo odabrana muzika stvarno moze da vam podigne elan. Prvi kratak uspon koji me je cekao, nalazio se na kraju Gavrila Principa, ono ukljucenje na Brankov most. Za taj deo sam vec bio resio da skratim korak... ...medjutim...
Kako prilazim mostu, tako sve jace i jace cujem zvuk bubnjeva. Bubnjari stoje ispod samog mosta i onaj eho jos vise pojacava dozivljaj. A tu pored na zidu mural sa likom Dragoljuba Djuricica. Uh Jebote, tu vise nije bila samo muzika i ritam u pitanju, tu su i emocije eksplodirale. Kada sam to cuo i video, kao da sam aktivirao forsaz, izleteo sam uz taj uspon brze no sto sam trcao po ravnom.
I evo jos neki savet od iskusnog trkaca :) pod broj jedan - beli sorc za tenis uopste nije losa ideja :) . Tokom maratona je uglavnom sijalo sunce i ja sam svo to vreme sigurno bio u prednosti u odnosu na ostale trkace u crnim sorcevima.
U vezi toga, u jednom trenutku na nekih 100m ispred mene spazim zensku kako trci u beloj suknji do ispod kolena ???? Odmah sam ubrzao da je sustignem i prenesem joj svoj zakljucak da smo izgleda ipak nas dvoje jedini u ovom skupu doneli ispravnu odluku sto se tice izbora garderobe :) . Kako sam joj se malo priblizio, vidim prvo na majci izpisana Kineska?Japanska?Koreanska slova, a potom da joj je to u stvari bela bluza koju je skinula i svezala oko pojasa, a da ispod ima crni sorc :)
Ako beli sorc i nije tako losa ideja, kabanica za kisu (po toplom vremenu) svakako jeste :)
U vezi trcanja po kisi - maratonci to zapravo i najvise vole (ukoliko nije bas previse hladno). Najbolji rezultati na BG maratonu su i postignuti ne po lepom i suncanom vremenu, nego bas po kisi. Uz stazu su na nekoliko mesta postavili cisterne iz kojih su tusirali trkace u prolazu. Ne mogu vam opisati koliko je to prijalo.
Najveca prepreka/kocnica za dugoprugase je svakako um koji mnogo voli da radi sve ono sto ne bi trebalo da radi. Dakle trebalo bi ga ucutkati ili uposliti na neki nacin. Neki monah sa Tibeta bi sigurno mogao i da meditira tokom celog maratona, a mi mu moramo pronaci neku zanimaciju :)
Erotske misli nisu uopste losa ideja :) . Em mu pronadjete zanimaciju, em podignete nivo testosterona i time dobijete jos vise energije za trcanje. Cini mi se da bi trceci za nekom rasnom guzom i butkama, ladno mogao da istrcim i ceo maraton, samo ukoliko bi dama drzala ovaj tempo kojim sam ja pretrcao ultramaraton
A ja sam ga istrcao za dva ipo sata. Prosecnu brzinu od 8,4 km/h i ne mozete nazvati trcanjem, ali na toj kilometrazi mozemo reci da je u pitanju ozbiljnije dzogiranje. U medjuvremenu je bio jedan odlazak do toaleta i par hodajucih predaha za okrepljenje vodom, sokovima i bananom. Milku nisam pojeo i ranac na ledjima sa carapama, flasterima i ostalim potrepstinama mi uopste nije ni trebao :)
Eto toliko od mene. Dogodine me mozda ponovo vidite na istom mestu. Lako cete me prepoznati po belom sorcu :)
субота, 22. мај 2021.
Kako voziti hibridni auto ?
Ovo su moja prva zapažanja nakon dve nedelje i 1650 predjenih km
Ilija i jos neke kolege su me pitali da li davim Toyotu da bi izvukao minimalnu potrošnju. Odgovor je - ne :)
Ako voziš kao baba potrošnja će ti biti sigurno veća no što je meni sa mojim načinom vožnje. Logično, jer kada mnogo nežno pritiskaš papučicu gasa ubrzavaćeš elektromotorom i time samo brže prazniti bateriju.
Kada uporedim sa dosadašnjom vožnjom (a vozio sam Astru sa fabričkim CNG uredjajem) vožnja hibrida čak i u eko modu je čini mi se nešto žustrija (u sport modu ubrzava kao formula :) ) .
E sad, ukoliko vozite neki dizel sa žestokim obrtnim momentom, vožnja hibrida u eko modu će vam možda biti troma i onda bi trebali više da budete u normal modu (tu je potrošnja nešto malo veća).
Da ne grešim dušu - ima nekih trenutaka kada auto bude malo tromiji. Recimo ako vam je baterija na minimumu a vi krećete uzbrdo, onda će veći deo snage motora ići na dopunjavanje baterije. A i tada, ako treba, samo promenite mod i prebacite motor u drugi režim rada.
POTROŠNJA
Pored tog prvog pitanja, ono što ljude posebno zanima je potrošnja
Ukupna prosečna potrošnja nakon ove dve nedelje mi je 3,8l/100km. Radnim danom je uglavnom 3,8 - 3,9 , prve subote je bila 3,3 , a juce 3,5l/100km (isto subota). To što se vidi da je prvog dana bila dosta veća (5,1l/100km) je zbog toga što je sin otišao autom da se vozi sa devojkom i tako mi je sada zeznuo ukupan prosek ccccc :)
Radnim danom je znači osetno veća. To je potpuno razumljivo pošto radim tokom popodnevnog špica. Kada stojite zakucani u koloni po pola sata, radi vam klima, uključena su svetla i drugi potrošači, logično je da će to uticati na potrošnju
Najviše me je ipak iznerviralo kada sam video da u takvom haosu, kada miliš mic po mic na nekoj dugačkoj nizbrdici, gubiš mogućnost da rekuperacijom povratiš deo energije u bateriju.
Ipak... u svim vozilima oko mene se motori vrte na leru, a meni se tek tu i tamo na kratko pokrene da bi samo dopunio bateriju. Na žestokim uzbrdicama u špicu kada je sve kreni stani, ja lagano klizim uzbrdo na struju i uopšte ne brinem o lameli, druk lageru i sl.
Još kada budem montirao jednu veliku solarnu ploču, u gužvi ću da proizvedem više struje no što trošim :D
Znači što se potrošnje tiče - neko ko recimo radi samo noću i udje malo u štos bi mogao zaista da ostvari onu cifru koju su naveli u Toyoti - 3,2l/100km u gradskoj vožnji.
Ovde treba još da imate i u vidu da su mi ovo prvi kilometri hibridnim automobilom, da sam znači mlad vozač :) i da treba još da učim (moja trenutna ocena je 82/100).
KAKO VOZITI
Pažnju u vošnji obraćaš na dve stvari - ubrzanje i kočenje. Krećemo sa ubrzanjem :) :
Pulse and glide je osnovna stvar koje se treba držati. Kada ubrzavaš, to uglavnom radiš koristeći benzinski motor (ako je ispred tebe nizbrdica, onda je i samo struja OK) i to tako što ćeš malo više stisnuti papučicu gasa. Čim dodješ do nekih 60 - 70 km/h (pričam za grad), za sekund skineš nogu sa papučice gasa (time isklučiš motor), ponovo je blago potisneš i na dalje održavaš tu brzinu samo na struju. Toga se držiš i na auto putu kroz grad (sve do brzina do mozda 90 km/h). Ako kolona ispred tebe naglije ubrza, ponovo uključiš motor i ubrzo ga iskljućiš. Znači svo vreme u talasima - pulse and glide, pulse and glide.
Zvuči prosto, zar ne?
Ali ipak nije baš tako prosto da bi mogao to tek tako da radiš po automatizmu - ukoliko želiš da postigneš željeni cilj, a to je što niža potrošnja goriva (i normalno zaštita životne sredine :) )
Moraš da budeš uključen/ prisutan. Kada i koliko treba voziti na struju , a kada i koliko treba voziti na benzin (i dopunjavati baterije)? Moraš da snimaš i predvidjas situaciju unapred, da gledaš da li ispred sebe imaš niz ležecih pandura, da li nailaziš na prevoj, ..
Logika ti govori da na usponima ne treba voziti i ubrzavati na struju, pošto ćeš je dosta istrošiti iz baterije. Opet, tu ne postoje čvrsta pravila kojih se slepo možeš/moraš držati. Recimo kada se približavam vrhu Kumodraža, baterija je recimo skroz puna, prebacujem ga u EV mod pre vrha kako bi prištedeo gorivo i maksimalno ispraznio bateriju (znam da će mi se odatle dok sidjem do Auto Komande, ona ponovo napuniti). Ako ga vozim na benzin do vrha, em ću džabe utrošiti gorivo, em ću krenuti nizbrdo sa punom baterijom i necu moći da iskoristim energiju kočenja za dopunjavanje, znači dupla šteta.
VIDEO IGRICA
Vožnja hibrida je jedno potpuno novo i drugačije iskustvo. Ja je od prilike baš tako nekako i doživljavam - kao igranje video igrice :) . Za razliku od čisto automatske vožnje, u ovom slučaju treba da si potpuno prisutan, da pratiš dešavanja daleko ispred tvog vozila i imaš unapred spremna rešenja za sve što može da ti se desi. Ispred sebe imas cilj, stalnu promenu i tražiš najbolja rešenja. Na kraju dana kada se vratiš na polaznu tačku pogledaš rezultat na displeju i vidiš koliko si bio uspešan u igranju igrice :D
Ne bi baš bilo u redu, a ni tačno, ukoliko bih rekao da je potrošnja goriva kod hibrida u obrnutoj proporciji sa IQ vozača. Sigurno ima i nekih dobitnika Nobelove nagrade iz matematike ili fizike kojima vožnja automobila nije išla od ruke :) ). Ali to svakako važi za onaj vaš vizuelno – prostorni nivo inteligencije. Ipak ... kao sto čovek ide u teretanu da vežbama ojaca svoje mišiće, isto tako uz igrice može da podigne odredjeni nivo inteligencije. Ja sam poslednji put igrao video igrice davne 83' na mom Sinclar Spectrum-u. Brzo sam to doživeo kao čisto traćenje vremena, prodao comp i igrice me više uopšte nisu videle :)
I tako se ja sada pod stare dane na neki način ponovo vrećam nekoj vrsti video igrica :)
ZAKLJUČAK
Kao neko ko je već dugi niz godina u svetu automobilizma i sa predjenih 1,6 miliona km iza sebe, slobodno mogu da kažem sledeće:
Za nekoga koga automobili kao automobili u životu ama baš ni najmanje ne zanimaju (moj slučaj :) ), a voli da se igra i eksperimentiše (već imam ideju o postavljanju solarne ploče na krov, a možda i ugradnje CNG uredjaja :) ), dakle za takve osobe je hibridni auto pravi izbor :)
Edit 03.10.2021
Od kada sam ga uzeo presao sam 20200 km
Prosecna potrosnja 3,7
U avgustu sa onakvim vrucinama bila je 3,6
U Septembru sam ocekivao da ce zbog guzvi u saobracaju biti mozda i veca, ali evo ispade 3,5
Jul mi je sjebo prosek (3,9) :) i to zbog puta u CG. Pisao sam vec o tome, ali zbog novih clanova u grupi da ponovim - na delu auto puta do Preljine stavio sam tempomat na 140 i kod rampe mi je potrosnja bila 6,1. Kada smo stigli do Ade Bojane ukupan prosek je bio 4,3
Ilija i jos neke kolege su me pitali da li davim Toyotu da bi izvukao minimalnu potrošnju. Odgovor je - ne :)
Ako voziš kao baba potrošnja će ti biti sigurno veća no što je meni sa mojim načinom vožnje. Logično, jer kada mnogo nežno pritiskaš papučicu gasa ubrzavaćeš elektromotorom i time samo brže prazniti bateriju.
Kada uporedim sa dosadašnjom vožnjom (a vozio sam Astru sa fabričkim CNG uredjajem) vožnja hibrida čak i u eko modu je čini mi se nešto žustrija (u sport modu ubrzava kao formula :) ) .
E sad, ukoliko vozite neki dizel sa žestokim obrtnim momentom, vožnja hibrida u eko modu će vam možda biti troma i onda bi trebali više da budete u normal modu (tu je potrošnja nešto malo veća).
Da ne grešim dušu - ima nekih trenutaka kada auto bude malo tromiji. Recimo ako vam je baterija na minimumu a vi krećete uzbrdo, onda će veći deo snage motora ići na dopunjavanje baterije. A i tada, ako treba, samo promenite mod i prebacite motor u drugi režim rada.
POTROŠNJA
Pored tog prvog pitanja, ono što ljude posebno zanima je potrošnja
Ukupna prosečna potrošnja nakon ove dve nedelje mi je 3,8l/100km. Radnim danom je uglavnom 3,8 - 3,9 , prve subote je bila 3,3 , a juce 3,5l/100km (isto subota). To što se vidi da je prvog dana bila dosta veća (5,1l/100km) je zbog toga što je sin otišao autom da se vozi sa devojkom i tako mi je sada zeznuo ukupan prosek ccccc :)
Radnim danom je znači osetno veća. To je potpuno razumljivo pošto radim tokom popodnevnog špica. Kada stojite zakucani u koloni po pola sata, radi vam klima, uključena su svetla i drugi potrošači, logično je da će to uticati na potrošnju
Najviše me je ipak iznerviralo kada sam video da u takvom haosu, kada miliš mic po mic na nekoj dugačkoj nizbrdici, gubiš mogućnost da rekuperacijom povratiš deo energije u bateriju.
Ipak... u svim vozilima oko mene se motori vrte na leru, a meni se tek tu i tamo na kratko pokrene da bi samo dopunio bateriju. Na žestokim uzbrdicama u špicu kada je sve kreni stani, ja lagano klizim uzbrdo na struju i uopšte ne brinem o lameli, druk lageru i sl.
Još kada budem montirao jednu veliku solarnu ploču, u gužvi ću da proizvedem više struje no što trošim :D
Znači što se potrošnje tiče - neko ko recimo radi samo noću i udje malo u štos bi mogao zaista da ostvari onu cifru koju su naveli u Toyoti - 3,2l/100km u gradskoj vožnji.
Ovde treba još da imate i u vidu da su mi ovo prvi kilometri hibridnim automobilom, da sam znači mlad vozač :) i da treba još da učim (moja trenutna ocena je 82/100).
KAKO VOZITI
Pažnju u vošnji obraćaš na dve stvari - ubrzanje i kočenje. Krećemo sa ubrzanjem :) :
Pulse and glide je osnovna stvar koje se treba držati. Kada ubrzavaš, to uglavnom radiš koristeći benzinski motor (ako je ispred tebe nizbrdica, onda je i samo struja OK) i to tako što ćeš malo više stisnuti papučicu gasa. Čim dodješ do nekih 60 - 70 km/h (pričam za grad), za sekund skineš nogu sa papučice gasa (time isklučiš motor), ponovo je blago potisneš i na dalje održavaš tu brzinu samo na struju. Toga se držiš i na auto putu kroz grad (sve do brzina do mozda 90 km/h). Ako kolona ispred tebe naglije ubrza, ponovo uključiš motor i ubrzo ga iskljućiš. Znači svo vreme u talasima - pulse and glide, pulse and glide.
Zvuči prosto, zar ne?
Ali ipak nije baš tako prosto da bi mogao to tek tako da radiš po automatizmu - ukoliko želiš da postigneš željeni cilj, a to je što niža potrošnja goriva (i normalno zaštita životne sredine :) )
Moraš da budeš uključen/ prisutan. Kada i koliko treba voziti na struju , a kada i koliko treba voziti na benzin (i dopunjavati baterije)? Moraš da snimaš i predvidjas situaciju unapred, da gledaš da li ispred sebe imaš niz ležecih pandura, da li nailaziš na prevoj, ..
Logika ti govori da na usponima ne treba voziti i ubrzavati na struju, pošto ćeš je dosta istrošiti iz baterije. Opet, tu ne postoje čvrsta pravila kojih se slepo možeš/moraš držati. Recimo kada se približavam vrhu Kumodraža, baterija je recimo skroz puna, prebacujem ga u EV mod pre vrha kako bi prištedeo gorivo i maksimalno ispraznio bateriju (znam da će mi se odatle dok sidjem do Auto Komande, ona ponovo napuniti). Ako ga vozim na benzin do vrha, em ću džabe utrošiti gorivo, em ću krenuti nizbrdo sa punom baterijom i necu moći da iskoristim energiju kočenja za dopunjavanje, znači dupla šteta.
VIDEO IGRICA
Vožnja hibrida je jedno potpuno novo i drugačije iskustvo. Ja je od prilike baš tako nekako i doživljavam - kao igranje video igrice :) . Za razliku od čisto automatske vožnje, u ovom slučaju treba da si potpuno prisutan, da pratiš dešavanja daleko ispred tvog vozila i imaš unapred spremna rešenja za sve što može da ti se desi. Ispred sebe imas cilj, stalnu promenu i tražiš najbolja rešenja. Na kraju dana kada se vratiš na polaznu tačku pogledaš rezultat na displeju i vidiš koliko si bio uspešan u igranju igrice :D
Ne bi baš bilo u redu, a ni tačno, ukoliko bih rekao da je potrošnja goriva kod hibrida u obrnutoj proporciji sa IQ vozača. Sigurno ima i nekih dobitnika Nobelove nagrade iz matematike ili fizike kojima vožnja automobila nije išla od ruke :) ). Ali to svakako važi za onaj vaš vizuelno – prostorni nivo inteligencije. Ipak ... kao sto čovek ide u teretanu da vežbama ojaca svoje mišiće, isto tako uz igrice može da podigne odredjeni nivo inteligencije. Ja sam poslednji put igrao video igrice davne 83' na mom Sinclar Spectrum-u. Brzo sam to doživeo kao čisto traćenje vremena, prodao comp i igrice me više uopšte nisu videle :)
I tako se ja sada pod stare dane na neki način ponovo vrećam nekoj vrsti video igrica :)
ZAKLJUČAK
Kao neko ko je već dugi niz godina u svetu automobilizma i sa predjenih 1,6 miliona km iza sebe, slobodno mogu da kažem sledeće:
Za nekoga koga automobili kao automobili u životu ama baš ni najmanje ne zanimaju (moj slučaj :) ), a voli da se igra i eksperimentiše (već imam ideju o postavljanju solarne ploče na krov, a možda i ugradnje CNG uredjaja :) ), dakle za takve osobe je hibridni auto pravi izbor :)
Edit 03.10.2021
Od kada sam ga uzeo presao sam 20200 km
Prosecna potrosnja 3,7
U avgustu sa onakvim vrucinama bila je 3,6
U Septembru sam ocekivao da ce zbog guzvi u saobracaju biti mozda i veca, ali evo ispade 3,5
Jul mi je sjebo prosek (3,9) :) i to zbog puta u CG. Pisao sam vec o tome, ali zbog novih clanova u grupi da ponovim - na delu auto puta do Preljine stavio sam tempomat na 140 i kod rampe mi je potrosnja bila 6,1. Kada smo stigli do Ade Bojane ukupan prosek je bio 4,3
субота, 17. април 2021.
Antic i Lecic, kako da zastitimo decu od monstruma?
Kako da zaštitimo decu ? Ovo dole je moje razmišljanje na tu temu. Prvo Mika Antić, pa onda Branislav Lečić. Čitam sada ispovest Merime Isaković i iz memorije izvlačim neke informacije do kojih sam došao sa neta i Discovery kanala. U pitanju su, da kažem dva saznanja do kojih je došla nauka.
Prvo - hajde u startu pokušajte da izvučete bilo kog muškarca iz vašeg okruženja za koga bi moglo da se kaže da je baš uzoran suprug i roditelj.
A sada pomislite da sutra čujete da je baš taj čovek serijski silovatelj. Prosto bi bili u šoku i ne bi mogli da poverujete da je to istina, zar ne ?
Pre dosta godina sam gledao jednu emisiju o serijskim silovateljima. Ono što je bilo posebno interesantno je upravo podatak da je medju njima bilo dosta ljudi za koje je cela zajednica mislila da su muškarci za uzor, sjajni partneri svojim suprugama i roditelji svojoj deci. I tu je onda iznet jedan veoma bitan podatak - baš kod svih tih muškaraca je nivo testosterona bio znatno iznad normalnih. Referentne vrednosti su 10-26 nmol / L , a kod njih je taj nivo bio recimo iznad 50. To je nešto o čemu bi se stvarno trebalo zamisliti.
Ženama je malo teže to da razumeju pa ću zato sada spomenuti još jedan eksperiment koji su naučnici odradili sa pacovima, tačnije - sa ženkama pacova.
Šta su uradili - ženki pacova su ubrizgali veću količinu testosterona i posmatrali su kako će to uticati na njeno ponašanje. I šta se onda desilo - ta ženka bi odmah počela da naskače na druge ženke
Sve vi moje dame koje sada odmahujete rukom dok ovo čitate, treba da znate da bi se ista stvar desila i sa vama ukoliko bi pristale da učestvujete u takvom eksperimentu. Znate li šta bi se desilo ? Sve i da do sada nikada u svom životu niste imale baš nikakvu homoseksualnu primisao, kada bi se u tom trenutku pored vas našla neka rasna ženska, vi bi se napalile više no da je tu umesto nje, racimo George Clooney. Možda je i nebi baš odmah naskočile, ali bi se definitivno strahovito uzbudile.
A šta bi bilo sutra ? Sutradan bi bile u čudu pri samoj pomisli na to kako ste reagovale. Prosto ne bi mogle da verujete da ste to bile vi. Najverovatnije je i da bi same sebi bile odvratne
Pročitajte šta je Branislav Lečić naknadno rekao Merimi Isaković (kako je ona prenela u tekstu):
Plakao je. "Merimice, molim te, dozvoli mi da ti se izvinim. Iz dubine srca. Molim tvoj oproštaj. Molim te najiskrenije. Hvala ti. Ti si mi dala najvažniju lekciju u životu... Oh, kako boli! Ne mogu dovoljno da zahvalim tvojoj mudrosti. Sretan sam da nisam uspeo da dovršim strašno nedelo. Ne znam ni danas šta me je tada spopalo. Potpuna strasna ludost... Hvala tebi, Merimice! Sretan sam da nisam. Molim te, oprosti mi. Ja nikada pre nisam tako nešto počinio, niti ću ikada to ponovo pokušati. Sigurno ne. Ti si me spasla. Ti si spasla moju dušu. Hvala ti..."
Nakon što su objavljene prve informacije o Lečiću, sa svih strana su krenule osude, a jedan mali broj ljudi je izneo nevericu i stali su na njegovu stranu.
Ali da ne ulazimo uopste dalje u tu priču, nije na nama ni da opravdavamo ni da osudjujemo. Ima ko je mnogo stručniji od nas i ko je zadužen za to.
Kada dodje do toga da nekome treba da sudis, za same žrtve to će već biti kasno. Ono o čemu bi trebali da razmišljemo je - da se zapitamo šta bi mi mogli da uradimo da do toga ne dodje i da žrtava uopste i ne bude, ili da ih bude bar znatno manje nego sada (za najveći broj žrtava se uopšte nikada ni ne sazna). Sama kazna, to je valda svima potpuno jasno, sigurno nije dovoljna.
I šta bi društvo onda moglo da uradi ? Pričamo sada o činjenicama ! Dakle potpuno jasna činjenica je da testosteron ima ogroman uticaj na ljudsko ponašanje i može da prouzrokuje potpuno nekontrolisane reakcije. Najsigurnije bi bilo kada bi baš svakom muskarcu na ovoj planeti koji je izasao iz puberteta, proverili nivo testosterona i potom obratili pažnju na sve one kod kojih je taj nivo ekstremno visok. Ali, malo je verovatno da bi tako nesto bilo izvodljivo. Medjutim... ..svi roditelji ženske, a i muške dece bi trebali da zahtevaju da se taj nivo proveri baš kod svih muškaraca koji su u neposrednom kontaktu sa decom. Bilo da je u pitanju škola, sportski klubovi, verske zajednice, ma šta god. Nikome na čelu ne piše koliki mu je nivo testosterona i iz X slucajeva se može videti da su neka zlodela počinili ljudi za koje baš niko nije mogao ni da pretpostavi da su u stanju tako nešto da urade.
Uopšte ne kažem da če baš svi muškarci koji imaju ekstremno visok nivo testosterona krenuti redom da siluju i da ih treba javno obeležiti na neki nacin. Rezultati testa mogu ostati i zaštićeni, ali bi im bilo rečeno - Gospodine Vi spadate u rizičnu grupu i bićete pod nasim budnim prismotrom. Samo to i ništa više. Ovo je priča Merime Isakovic:
https://www.blic.rs/sudbine/ispovest-merima-isakovic-silovanje-branislav-lecic-nedeljnik/vz4d0j3?fbclid=IwAR35A_wRwAzdLwFsHOouAxE_qe-Pn3cMwMHbi_6bE8wfTSnLXUDJrt-PmNE
Пријавите се на:
Постови (Atom)







