среда, 25. март 2020.

Spoljnja desavanja i unutrasnja reakcija



                                        Spoljnja desavanja i unutrasnja reakcija

    To su dva nivoa ovoga sto dozivljavamo kao stvarnost i treba ih potpuno razdvojiti.
    Hajde da napravimo eksperiment: prvo ih potpuno razdvojis, sagledas, a potom ih ocenis ocenama od 1 do 10. Zasebno ocenjujes svaki od ta dva nivoa, zapamtis ili zapises ocene.

   Sada za primer da iznesemo dva slucaja - Viktorov I moj (pretpostavljam da si procitao/la prethodnu pricu o entuzijazmu i jasno ti je da se radi o Viktor Franklu)


                                                       Viktor - spoljna desavanja

    U prici o entuzijazmu samo sam kratko rekao da je Viktor proveo tri godine u ukupno 4 koncentraciona logora.
    Samo u par recenica da kazemo nesto vise o tom njegovom iskustvu
    Viktor je to opisao u prvom delu svoje knjige i kako kaze: "Autsajder koji nije doziveo logor, obicno nema pravu predstavu o logorskom zivotu i zamislja ga, u neku ruku, sentimentalno i bezazleno, jer ne moze ni da nasluti ostru medjusobnu borbu za zivot koja je besnela medju samim logorasima."
    Prvo, tu je bio kapo. Kako bi smanjili troskove i angazovanje veceg broja SS vojnika, medju samim zatvorenicima su angazovani oni najbrutalniji da bi odrzavali red, a u neku ruku time su SS pripadnici kod zatvorenika delovali, da kazem ljudskije.
    Iz logora su redovno organizovani transporti u drugi logor, a to je najcesce znacilo odlazak u gasnu komoru.      Nakon sto bi prvo izdvojili slabe i bolesne, nasumice su izvlacili ostale do potrebnog broja.
    "Proces odabiranja bio je znak za borbu medju logorasima ili njihovim grupama. Bilo je vazno da sopstveno ime ili ime prijatelja bude na spisku zrtava precrtano iako je svako znao da se u zamenu za svakog spasenog coveka mora naci druga zrtva."
    3 godine u 4 koncentraciona logora, 3 uzasne zime tih godina - temperature ispod minus 20. Svaki dan odlazak na kopanje kanala ili postavljanje pragova i sina. Raspala obuca, noge otecene. Od stravicne zime ne osecas svoje udove. Sa druge strane, ako bi pokazao bilo kakav znak slabosti na gradilistu odlazak u gasnu komoru ti je zagarantovan. Izuzev sestre koja je uspela da pobegne za Australiju, svi njegovi najmiliji su zavrsili u gasnoj komori.
   Kao i nasi povratnici sa Golog Otoka, niko od ljudi koji su preziveli holokaust o tome nije zeleo nista da prica jer: "ko je i sam bio tamo, njemu ne moram nista da objasnjavam, a onome ko tamo nije bio necu ni moci da objasnim kako mi je zaista bilo i kako mi je jos i sada"
   Ipak Viktor je u celom prvom delu svoje knjige opisivao svoje iskustvo, za koje sam rekao da je verovatno najnize moguce kroz koje jedno ljudsko bice uopste moze da prodje.
   Ocena za spoljno desavanje - na skali od 1 do 10 bi verovatno bila nula.


                                                         Viktor - unutrasnja reakcija

    U predhodnom tekstu sam vec rekao da je kod Viktora razmisljanje o potrazi za smislom I nastojanje da pomogne bliznjim, odrzalo entuzijazam na visokom nivou. I ne samo kod njega - kako je rekao, jedan od njegovih sapatnika je predlozio Bogu - "u ime njegove patnje i smrti, neka od teske smrti bude postedjena jedna njemu draga osoba. Tom coveku trpljenje i umiranje nije bilo besmisleno, vec je, kao zrtva, zadobilo najdublji smisao"
   Ne bih sada nagadjao koja bi tacno ocena mogla da bude za reakciju na spoljno iskustvo, ali je sigurno daleko iznad ocene za onaj, da kazem - spoljni deo Viktorove stvarnosti.
                                                        

                                                           Moje spoljno iskustvo 

     Okruzen svojim najmilijm (Zorica, Dusan, sa Vukom se stalno dopisujemo i cavrljamo preko Skajpa). Dok ovo kuckam iz tople sobe gledam kako napolju provejavaju pahulje. Sve se zabelelo, apsolutno romanticno  . Svakoga dana setamo po kraju ili trcimo.
     Zorica se zanima praveci razne djakonije, izmedju ostalog I slatkise koje ja najvise volim. Ja stalno nesto grickam dok citam, kuckam ili gledam u ekran. Ko zna - mozda u svemu ovom jos I uspem malo da se priblizim svojoj idealnoj kilazi od 80 kg  (hvali mi josnekih 4 - 5 kg). Od materijalnih stvari imam bas sve ono sto me u zivotu zanima - bicikl, kajak, motor, jedrilicu I osim toga mi bas nista vise i ne treba.
    La vita e bella  . Ocena za spoljnu stvarnost u kojoj se nalazim evo bas sada, upravo ovoga momenta je, hajde da kazemo 9+ (za cistu desetku jos mi samo fali onaj harem sa 72 device  )
                                                             

                                                             Unutrasnja reakcija

    Sta sve moze da utice na moju reakciju na postojecu stvarnost?
    Vesti sa TV-a:
    Virus se siri nenormalnom brzinom, broj mrtvih se povecava iz dana u dan.
    Vec puno puta su rekli to da su na virus posebno osetljiva starija lica I da je medju njima najveci broj smrtnih slucajeva, a meni je tako reci 60.
    Ako I prezivim, kakav zivot me ceka, cemu uopste mogu da se nadam ?
    Ceka nas stravicna ekonomska kriza. Ko ce uopste da se vozi taksijem? Uz to, za vrat nam disu car go i uber sa svojim novim automobilima.
     Auto koji vozim je star vec 18 godina. Po prvi put u zivotu sam sada trebao da kupim novi auto I to samo zahvaljujuci bas velikoj subvenciji koju je drzava spremila za obnovu javnog prevoza. Od toga nista nece biti posto ce 99% to biti prvi fond iz koga ce se krpiti rupa u drzavnom budzetu.
    Bas sve na ovoj planeti se odvija po eksponencijalnoj funkcij a mi smo ti srecnici koji su se rodilu u trenutku kada se ista lomi i vrtoglavo penje u nebesa: trenutna epidemija, broj stanovnika na planeti, broj prirodnih katastrofa, istrebljenje vrsta, klimatske promene, razvoj tehnologije..
    Kad smo kod tehnologije - Bosch je vec za neku godinu najavio autonomna vozila, sto znaci - zanimanje kojim se bavim za par godina uopste nece ni postojati.
    Iluminati nam rade o glavi, chemtrails,18 G mreza,...
    Moji vrsnjaci vec obolevaju od rarznoraznih bolesti. Bez obzira na fizicku aktivnost, na pragu sam sedme decenije zivota, tako da i mene ubrzo ocekuje slicna sudbina.
    Kazite vi meni da li je mozda najbolje da sada odmah odem i da se samoubijem ?

    Da se vratimo mi ipak na ono ocenjivanje sa pocetka price.

    Rekli smo da ocenjujemo sa jedne strane spoljna desavanja, a sa druge nasu reakciju na ta desavanja - pricu koju vrti um u nasoj glavi
   Ako se secate, u prici o entuzijazmu spomenuo sam Robin Williams-a, Avici-a, Michael Hutchence-a (poznate, slavne i bogate ljude koji su izvrsili samoubistvo) i sa druge strane imamo pricu o Viktoru Franklu
    Ako se zamislimo malo - jasno je da te dve ocene uopste ne moraju biti podjednako srazmerne, vec naprotiv mogu biti cak i obrnuto proporcionalne.
    Na prvu ocenu ne mozes da imas uticaja kolika ce biti. Onaj inteligentan um (a i to si takodje ti, samo trenutno nisi svestan toga  ) koji ti pusta VR film, jednom ce ti pustiti tragediju, a vec sledeci put komediju. Kapiras valda da ti je potrebno i jedno i drugo iskustvo.
   Druga ocena pak - ocena za stanje uma, je ono nad cim (mozes da!) imas kontrolu.
   Jos davno je lepo receno - um ti moze biti najveci prijatelj ili najveci neprijatelj. Sve je stvar izbora, a upravo ti si taj koji bira - konac tvoje sudbine stoji u tvojim rukama !  

Нема коментара:

Постави коментар