Magic Mushrooms

original post is from march 2016

Here are my two posts on the Themajka forum. Below is an appendix - about entheogens in general.

It's been nine and a half months since my first experience with mushrooms. The second one happened last week, and now I will try to share my experiences from both trips.

A brief introduction first - I am 55 years old, and if I do not count a couple of puffs somewhere between the age of 16 – 17, I did not have any experience with opioids. On the other hand, I have had a pronounced interest in spirituality my whole life. That's how I came across an article about the ayahuasca- DMT molecule about 5-6 years ago, and then I was struck by psychedelics.

Again, despite this new knowledge, I would most likely never have taken up direct experience if my son had not got cancer at the beginning of last year (I touched on this story in another topic on the forum).
Namely, among the many pieces of information I have gathered in recent years was the research at Johns Hopkins University on the use of psilocybin in cancer patients' treatment. To make a long story short, I got 3 X 3g - for V (son), Z (wife) and me. I wanted to be me who would take the first, then Z, and to share our experiences with V and prepare him in some way and be his support during the session.

Preparations - first I had to decide where? Inside, in the room, or outside in nature? If outside, again - where? Košutnjak, where there may be a lot of people at the end of May, or go to Avala and go deep into the forest. I was also thinking about ​​setting sail and anchoring a sailboat on the Danube somewhere next to the forest.

And then, those days, I looked from the balcony at the yard and thought - Wait, why not here in the yard?
It was May, all blooming in flowers and greenery, and Z had just bought a comfortable garden deck chair a few days before. Just to see where to put it so that it would be in the shade by 10 o'clock.
I paid attention the following day and saw that the deck chair was already in the ideal place. So, everything was ready for the trip.

D-Day had come, a sunny Sunday. I got up a little before 5 to prepare everything by 5 and 30 when I wanted to drink mushroom tea (a little over 3 g). And it was like that. The effect should start around 6, and I should come down by 10.
I wandered around the house a bit more, and a little before 6, I went down to the garden and lay on the deck chair.

Questions and anticipation overwhelmed me - Will it be just hallucinations, or will there be an expansion of consciousness and deep insights? Can a person function normally and think rationally under the influence of psilocybin?

And then it started working :)

I saw energy, an aura around everything alive, around every leaf. I can't remember exactly now, but I think I heard leaves flickering like some music.
Wow! I was lying and staring in amazement at the surrounding tree branches. It lasted for a few minutes, and then a completely black, lifeless branch caught my eye at one point. Shaped like deer antlers but somehow upside down. The lack of life energy around that branch was simply striking.

- Oh, I seem to be hallucinating. It is impossible that there is such a branch in my yard, and I haven't noticed it so far. Is this perhaps the beginning of a bad trip?
I waved my hand dismissively and just thought - I will have to remember this to check back later when I come down. (yes, it was just like that – of an interesting shape, completely black, without leaves, only I had never noticed it before)

I continued to enjoy the view of that energy, and a tide of emotion set in. I looked at the balcony, and I knew that at some point, Z would appear there when she woke up, and I started thinking about how to convey to her all that I saw and felt. What should I tell her, what should I tell her?
And then a clear answer emerged - you just have to tell her you love her, nothing more. Tears.

I got up and went into the house, among other things to get a notebook and a pen, but I deliberately went to the basement towards the garage to, if I may say so, throw down the gauntlet to low emotions, to face the fear. Outside, the sun was still quite low (around 6:30), so it was pretty dark in the basement.
I didn't turn the light on and turned into the total darkness of the toilet... ... Nothing.

I entered the garage and ran into a children's bicycle that had had a flat tire since a week ago, but they still hadn't changed it. Aha, an idea was born - This was an opportunity to see if a person can think and function rationally. I decided to change the tire on the bike. I started looking for tools, spare tire, I did everything right according to the protocol, just in slow motion.
In the end, I just needed to inflate it. The pump was at the bottom of the trunk, and the trunk was full to the brim (since we got some things yesterday), so I gave up and left the wheel leaning against the car.

I went up to the apartment and entered the room. Z woke up. I looked around the room, looked down at the rug, and saw a leaf. I was thinking - where did the leaf come from, I must be dreaming. So I bent down and picked it up, and Z asked - why are you staring at that bill?
Fuck, I thought it was a leaf.
Z approached - wait, it's a leaf.
Ha, ha, no hallucinations after all :).

We talked for a while and went down to the garden. We sat at the garden table. Again I was overwhelmed with energy, beauty, associations - God's garden, paradise, I even had Eva next to me.
Everything was full of symbols, man, this was amazing.

One branch of our neighbor's walnut tree was hanging over our yard and descended to just above the table. On the branch, the fruit was at my fingertips (if only it was an apple :))

And then BOOM - I kept turning things around in my mind at lightning speed - I remember I had a bee in my bonnet about where to go, and in fact, I didn't need to go anywhere - right where you are, there is paradise! Everything was ideal, and the deck chair was in the ideal place, I didn't have to move it at all.
I was talking about it with Z. God had given us just about everything we needed. Look - I just needed to reach out and pick the fruit.

Damn, everything was so, so deep and ambiguous! Something kept telling me - everything is just as it should be, no need to worry.

We went to the deck chair together. Talking about our sons. Emotions were flooding, and the message got stuck in my head - everything is exactly as it should be ...
We talked a little more and then the effect seemed to peak.

I lay down, looking at the sky and everything, everything was clear to me. Insights, insights, insights...
I looked up and kept saying - yes, .. ..yes, .. ..yes, .. ..yes, ...
I was overwhelmed with insights.

Z entered the house as the neighbor was about to come, and I stayed there until I came down.
When I almost came down, sometime after 10, I got up and entered the house. I sent B a message that I just got back from a psilocybin trip (the man was probably in awe :))
I went to the garage. There was a mess, chaos.
I thought - Look, this is your life, not paradise as you thought in the garden two hours ago. It was as if someone had slapped me.
And then I said to myself - wait, you can acknowledge the situation, and then don't whine, but get yourself together and do something. Go tidy up. You have to start somewhere and finish this trip with what you started with - assemble that bike.

BOOM !!! – Fuck, I can't believe it, I really can't believe it !!! The one from above knows exactly when to show up and what message to send (bicycle trip, Albert Hofmann).

I grinned from ear to ear :D and started to assemble the bike and tidy up the garage.


_______________________________________________________________________________

My second experience


I have been preparing for the second trip for a little more than nine months. V is completely recovered, and that part of our lives is already in the past.

That segment from the garden when I had insights (which I couldn't remember later) kept bothering me. So I decided on another trip, but in the way it was done in the Johns Hopkins University study - a mask over the eyes, classical music in headphones, and a stronger dose of psilocybin - 6g of mushrooms. This should be the journey to the inside without any external interference.

Sunday morning, I woke up around 3. V hadn't fallen asleep yet. As if he had stayed to wish me a nice trip :). I made tea and squeezed oranges like last time.
On the phone was a playlist of classical and meditation music I had prepared. There was also a tablet, as I intended to turn on recording and place it next to the bed so that I could say something that could later help me remember important things (it turned out there was no need for that).

I went to the bed, put on my headphones and mask even though it was night.
I listened to music and waited. I was not at all interested in the kaleidoscope that was about to come. This was important to me only as an indicator that the mushrooms have started to have an effect.
I repeated non-stop - I want insight, I'm only interested in insight.

And then, before I started to sink, I thought of an SF movie I watched as a kid, 40-something years ago.
By the way, SF movies and movies like The Lord of the Rings have never attracted me. I am entirely rational, I stand firm on the ground and I am only interested in concrete earthly things. But that movie impressed me back then. In it, the heroes walk around an island and what they think starts to happen. A man mentions WW2 and suddenly the planes from the war are flying over them. He remembers his wife and she appears in front of him ...

My thoughts moved in that direction, that this world is created by our minds only on a much deeper level and not so obviously. And that is my last memory from that level of consciousness.

And then the insights started. Consciousness was expanding, I would say fractally. I couldn't even theoretically remember so many pieces of information. But one moment (the most important) remains in the living memory - separation from the ego. Realizing who I am, the real me ..... Consciousness .... And in the next moment, the insight that this consciousness is also the consciousness of God !!! (I am aware that these few sentences above are just an attempt to describe in words something that cannot be described and I feel sorry about that)

The Vedic sages said - Aham Brahmasmi, which can be translated as "I am the universe" or "I am everything". When you understand that, it is clear that if you hate or attack someone, it comes down to hating or attacking yourself.

It later occurred to me that these two seemingly different things - such an expansion of consciousness and the merging of consciousness with cosmic intelligence/god were, in fact, something quite natural and connected

After I came down, at one point, I looked at the tablet, and I remembered last night's scene when I peeked under the mask and saw it glowing in the dark with minimal lighting. The timer counted down the recording time on the screen. I vaguely remember that at that moment, I understood technology and its role and the nature of time, I would say in a few seconds.

I almost came down completely. Z was awake. We chatted for a while, and she got up and went to the window.
- Come on, get up; the sun is already up.
I said - Impossible; they said overcast for today. And then I remembered the idea about that movie, and I said to myself - don't let anything outside impose an idea of ​​what awaits you.

I got up and actually saw the sun in the east :)
We started talking about anything and everything. Z asked the right questions, and I talked like crazy (those who know me know I'm saying little).
I was talking about one topic, and my thoughts were spreading fractally, and I would like to talk about five other topics at the same time.
I thought - man, you're almost completely down, what was your mind like 2-3 hours ago ??? I understand why those Silicon Valley engineers are constantly on microdosing.
Doors Of Perception, Aldous Huxsley and his words came to my mind that the brain is not a source of information at all, but a filter that prevents us from accessing it and that with the help of enthogen we can break that filter. And Nikola Tesla - "Our senses enable us to perceive only a minute portion of the outside world."

I was talking about Allan Wats, Bill Hicks, ltzak Bentov, Max Planck, civilizations, shamanism, mind, schizophrenia.
Castaneda and his jump into the abyss came to mind. I had the impression that I experienced the same thing that night.
Then, the Picture of the Golden Gate Bridge and Facebook post, the words of one of the few survivors of the abyss: "I instantly realized that everything in my life that I'd thought was unfixable was totally fixable—except for having just jumped"

There was "The Ballad of Lucy Jordan" melody in my head
Associations spread further, I spoke to the children while Z was taking pictures with a camera - That man jumped maybe because at one point he realized that he would never reach the goal he set for himself, or the society put a carrot on a stick that says "the American Dream"
V was twice in the USA through student exchange, and once he told me that he was the happiest in his life while he was in the USA. No wonder then that the USA is his dream and he only thinks about how to go there forever.

I turned to V (Z was filming with a camera), but the message also applied to D. First, I told him that he shouldn't chase after the carrot that says "the American Dream." We all have a carrot in front of us. Even the greatest creators were not completely satisfied with their works and always strived for greater perfection, and he should look at such a carrot, the carrot that will produce positive energy and creativity in him.
I told him that what was pulling him to the USA was not the USA itself, but the energy, the enthusiasm he had there, and that it had nothing to do with the circumstances he was in (because he worked there as a slave for 16 hours a day and lived in a small apartment with another 5 people).

But then I gathered my thoughts about that carrot – it's not about carrot and what it says. It can say anything.
A person must understand two things: First and foremost - the goal is not where the carrot is!! The goal is where you are at the moment. At every moment of your life you are already on the goal!

Carrot is just your projection of some future that will happen, or maybe it won't; it doesn't matter. Its only function is to raise the level of your enthusiasm at the moment, the only one that exists.
If you notice that your enthusiasm is beginning to sink, don't chase after it like a donkey, but choose another one that will "work".

Second, what Marcus Aurelius said 2,000 years ago is also very important: You have power over your mind – not outside events. Realize this, and you will find strength.

In the end, just like at the beginning, there is an association to a film with a great message - Life is beautiful (La Vita e Bella)

So there's one carrot that can't fail, that always works. It says Love. And the message of this film is - wherever you are, in any situation, even in a concentration camp, you can work on your enthusiasm by lovingly boosting the enthusiasm of your loved ones.

That's what the mushrooms told me, it think, and I just passed it on.


_____________________________________________________________________________________

Here I would just like to emphasize the role of music during the use of entheogen.
I read somewhere that in those first studies by Dr. Timothy Leary half a century ago, as many as 30% of participants reported having unpleasant experiences. In the recent ones carried out by Dr. Roland Griffiths, the number was much, much lower.
They concluded that the role of music during the session is important, even much more important than the role of the guide. Carefully selected music can be a deciding factor in ensuring psychological security!
I think everyone should make their own playlist during the preparations. A playlist from Johns Hopkins University can be used as a basis. You listen to everything, remove what you don't like, and then supplement it.
I prepared two and a half hours of classical and meditation music and put it on repeat.
The experience is phenomenal. Music can really lift you up. And the voice.... The Symphony of Sorrowful Songs (second part - Lento e Largo) simply melted me.


Entheogens / psychedelics

According to the meaning of the word, entheogens are substances that can help man can discover the divine in himself. It was not before I started writing this part about entheogens that I saw that its root is in the Greek word νθεος (entheos – the god within), and it is also the root for enthusiasm :)
If used in the right context, psychedelics can be entheogenic, effective agents for spiritual development and healing.
Psychedelics are not addictive and are not toxic (the lethal dose for psilocybin is 1000 times higher than the standard!).
Their effect comes down to expanding consciousness. At least two Nobel Prize winners have admitted to making their discoveries under the influence of LSD. Steve Jobs said the experience was one of the three most important in his life.

They have exceptional power to treat depression, addiction, post-traumatic stress disorder. Entheogens are said to be able to do ten years of psychotherapy in a single session.

Unfortunately, it has been half a century since they were blacklisted along with other opiates. However, things have started to change slowly in recent years, since the research at two American universities has begun.

Alan Watts gave a convenient comparison in one lecture.
According to him, psychedelics are an instrument just like a microscope, telescope and telephone, and they should be used so. No biologist will sit permanently glued to a microscope - he get up and work on what he saw. If you have received a message - hang up!

Although it is probably the fastest, using entheogen is not the only way to cognition. For example, one can reach the same goal during (years of) meditation or some more intense methods, such as holotropic breathwork.

And the trick is, according to MJK (Tool), to go there once with the help of psychedelics and then try to come to the same cognition using other methods (if necessary for years).

Entheogens are exceptionally potent in healing and making spiritual progress, but they need to be approached with great respect and adequate preparation.
Someone once compared them to a plane or a spaceship. The plane can easily transfer you to the other side of the planet, but a disastrous outcome is guaranteed if you entrust it to someone who does not know how to fly it.

Taking these substances recreationally in a nightclub, among the unknown world, is a good recipe for a bad trip.
People with heart problems and people suffering from neurosis and psychosis should not use them without professional supervision.
In short - set & setting: selection of appropriate substance and dose are crucial for a successful session.
Mindset - a calm mind and precise expectations - what you expect from the plant, what information it should give you and what it should help you with.
Setting - a pleasant environment, and I would definitely add carefully selected music.
If all the preparations are done right, the results can be fascinating. Just a single dose of Ibogaine is enough to get rid of severe heroin addiction (but it is more profitable to mutilate them on methadone for years, isn't it?)

And really, the question arises - if all this is true, if they are really so potent substances, why are they not used in medicine, why are they banned?
To cite Terence McKenna - Psychedelics are illegal not because a loving government is concerned that you may jump out of a third-story window. Psychedelics are illegal because they dissolve opinion structures and culturally laid down models of behavior and information processing. They open you up to the possibility that everything you know is wrong.

In other words - a self-realized person, united with God, will see the same thing in everyone and everything. Such a person is no longer susceptible to the manipulation by concepts such as nation and national interest, nor will they chase the carrot on a long stick.
It all seems to me that McKenna was right.

You can find more information at: http://reset.me/ and. Maps.org


J Hopkins Play list: https://play.spotify.com/user/phillysblunt/playlist/5KWf8H2pM0tlVd7niMtqeU?play=true&utm_source=open.spotify.com&utm_medium=open

Ne sudi nikome !

U jednoj, hajde da kazem nasoj grupi na fejsu, javila se gospodja iz Hrvatske koja je htela nesto da pita. Svoju objavu je zapocela ovako:

Ako vam nece smetati ja sam iz Hrvatske ....

Takav pocetak me je baš žacnuo i vec sam razmišljao da joj napišem par reči u vezi negativnih predrasuda. Veliki broj clanova joj je pruzio trazenu informaciju, ali su vec krenuli i neki zluradi komentari i jedan Miloš je napisao:

Zasto bi nam smetalo, pa nismo mi vi

E to me je isto žacnulo, ali na drugi način i ja mu odmah ispod napisem sledece:

Miloše nema velike razlike izmedju tvog komentara i komentara nekog bolesnog nacionaliste

Ispod toga neko je izmedju ostalog napisao - "umro je Broz" i gospodja iz Hrvatske napisa sledece:

xxxxxx mogo je umrt ko je umro uvik je bilo ljudi i ne ljudi, ja sam se puzdala u ljude i eto nisam se prevarila a o umiranju mi ne morate divani sin od 29 godina mi je poginio za njim se ubrzo ubila i njegova cura koja se trebala udat za njega za njom se ubila njena mama moja dobra prijateljica, sa sinom mi je nestala kuča

A poenta cele ove priče je u sledećem: NE TREBA NIKADA NIKOME SUDITI !!!!

Ta gospodja ima neke svoje razloge za mozda neku predrasudu, Miloša je žacnulo isto ono što je i mene žacnulo, samo je odreagovao na svoj način.

Generalno govoreci, hajd da ne upotrebim reč "svi", ali oooogromna vecina ljudi su dobri. Tek ako bi usli u njihove cipele i prosli kroz sva zivotna iskustva kroz koja su oni prosli, tek bi onda MOŽDA mogli da damo neki sud o njihovim recima i postupcima.

Zbog toga uvek na umu treba imati onu narodnu izreku: ''Ne sudi drugome ako nisi barem mesec dana hodao u njegovim mokasinama.''

Voznja hybrida - retrospektiva nakon 50 000 km

- I sta kazes, u maju ti je potrosnja bila 3,7 , upita me kolega pocetkom jula prosle godine.
- Cuj, to ti je tako samo u pocetku dok jos obracas paznju na to kako vozis, vrlo brzo ce ti otici preko 4l.

Godinu dana kasnije, u maju 2022 potrosnja mi je 3,3 sto znaci da sam ipak malo uznapredovao (teeth) . Inace trenutna ocena mi je 88/100 (proslog maja 82) što znači da imam još dosta prostora za usavršavanje (smiley)

Kada su mi pre nesto više od dve godine u Toyoti dali papir na kome je naznaceno da je potrosnja u gradu 3,2 l/100km (za motor 1.8), u neverici sam se prvo nasmejao, a onda se upitao - kako je uopste moguce da vam jedna ozbiljna kuca da informaciju u vezi necega sto je u praksi potpuno neostvarivo ?!
U proteklih godinu dana tri puta mi je dnevna potrosnja bila 3.0 i dosta puta 3,1 (izmereno na polaznoj tacki, znaci na istoj nadmorskoj visini!)

Odmah da napomenem da tu informaciju u vezi potrosnje necete pronaci na njihovom zvanicnom sajtu, taj informator je bio namenjen samo za taksiste. Takvu potrosnju moze da postigne bilo ko, ali samo ako pravi malo vecu kilometrazu po gradu. Ukoliko autom idete samo do posla i nazad (dva hladna starta + mala kilometraza), onda bez obzira koliko se trudili, tesko da mozete da dostignete potrosnju od 3,2 l/100km.

Hajde da izvucem glavne parametre na godisnjem nivou

EV vreme 78%; EV razdaljina 66%; Prosecna potrosnja 3,8 l/100km; Prosecna brzina 24 km/h (radim samo preko dana, nikada nedeljom)

Kao sto vidite moja prosecna potrosnja na godisnjem nivou je 3,8 l/100km i uopste nisam neki rekorder u tome. Kolegi koji je svojim Priusom presao valda vec 120 000km ukupna prosecna potrosnja je tolika, a u njegovom slucaju to obuhvata dve zime i jedno leto (da je obrnuto bila bi verovatno ispod 3,6). Kod njega je na godisnjem nivou potrosnja - 3,7. Zivi na Novom Beogradu i auto ne drzi u garazi.

U vezi potrosnje, spoljni faktori koji imaju bitan uticaj su:

-Broj predjenih km nakon hladnog starta.
-Vezano uz to ide i niska spoljna temperatura (motor kada je hladan trosi znatno, znatno vise goriva sve dok ne postigne radnu temperaturu).
-Sto se visokih temperatura tice, klima u ECO modu ce vam u voznji smesno malo podici potrosnju (mozda 0,1 - 0,2 l) i ona je jako vazna posto se baterija hladi vazduhom iz kabine.
- Guzve, dugacka zakucavanja u saobracaju.

Da ne pojasnjavam sve ovo pojedinacno, verovatno i sami prostom logikom mozete da izvucete zakljucke.

Meni je najveca potrosnja bila u decembru. Novembar, decembar i deo januara sam bio u stanu na Novom Beogradu koji sam sredjivao. Hladni dani, auto parkiran napolju, vise hladnih startova (zbog zezanja sa stanom), prednovogodisnje guzve i zbog svega toga potrosnja je bila 4,5 l/100 km. Ja radim samo preko dana, a neko ko radi nocu, drzi auto u toploj garazi i pokrene ga samo jednom, ce imati dosta bolji rezultat. (normalno ako ne bleji satima na stajalistu nego samo vozi (teeth))

Pouzdanost i troskovi tokom eksploatacije Toyotinih hibrida se uopste ne dovodi u pitanje, već naprotiv hvali:

Taj auto uopste nema: alternator, anlaser, kvacilo, plivajuci zamajac, turbo punjac, DPF filter, EGR, kaiseve - veliki servis (ima lanac koji je vecan). Uz to e-CVT menjac nema nikakvo servisiranje, za njega nije uopste predvidjena cak ni zamena ulja. Kompresor klime i vodena pumpa se pokrecu nezavisno od motora elektromotorima bez cetkica (vecna stvar).
Sa svakom novom generacijom hibridni sklop je sve efikasniji, a to znaci da je potrosnja manja i da se kocnise daleko sporije trose. Kod mene je nakon predjenih 52 000 km debljina obloge na prednjim plocicama 10 mm


Obzirom da ce hibrid u gradu samo 1/3 puta preci benzinskim motorom (sto se vremena tice on ce 4/5 vremena biti iskljucen), onda je i potpuno jasno da necete moci da ga pregrejete ni na +60 C (vodena pumpa moze non-stop da radi, a motor je ukljucen samo 1/5 vremena). Zbog toga cete u Dubaiju i na slicnim mestima na taksiju videti samo Toyotine hibride

Ako se vozi onako kako bi i trebao da se vozi hibrid, motor ce tokom da kazem 85% vremena biti zakucan na 2000 obrtaja (vozis ga po potrebi u eco, normal ili sport modu). To znaci da radi u konstantnom rezimu rada i obzirom da je ukljucen tokom 1/5 vremena i 1/3 puta, uopste nije cudo da ti automobili bez problema prelaze i milion milja (tokom kojih je motor radio 600 000 km).
U vezi toga - meki dizel motori su korisceni i u kamionima i u agregatima i ustanovljeno je da su oni korisceni u agregatima (stabilan rad na istom broju obrtaja) imali daleko veci broj radnih sati u odnosu na iste motore u kamionima. Da dodam jos samo nesto u vezi potrosnje - Interesantna je stvar to da ljudi kada cuju koliko vam je niska potrosnja na hibridnom autu, to odmah povezuju iskljucivo sa sporom voznjom.
Ali ako bi sada pogledali podatke od nekih kolega koji voze isti auto (i rade samo preko dana kao i ja) mogao bi da se kladim da medju njima ima i onih kod kojih je prosecna brzina niža ili slicna a potrošnja osetno veća. Stvar je u tome da ako hoces da izvučeš neki maksimum iz hibridnog auta, onda moras da budes i maksimalno ukljucen u voznju, stalno da procenjuješ i donosiš odluke o tome na kom delu je najbolje da ubrzavaš, a gde da voziš u EV moodu i posebno - kada treba maksimalno isprazniti bateriju. Ako hibrid voziš samo mehanički (kao sto si vozio predhodne automobile) i recimo dodjes do početka dugačke nizbrdice punom baterijom, imaces vecu potrošnju, a više ceš i akati hibridni sklop, motor i kočnice.

Moglo bi stosta da se kaze i u vezi baterija. Direktor Toyote je napomenuo da se od jedne baterije za elektricni auto moze napraviti 70 baterija za hibridne automobile. Te baterije su lakse i jeftinije, a i uticaj na zivotnu sredinu je bitna stvar.
Ali opet, treba imati jednu stvar u vidu. Kako sve ide u tom pravcu, uskoro cemo verovatno imati manje, lakse baterije veceg kapaciteta. Ako umesto postojecih Li-Ion baterija budemo imali baterije 2-3 puta veceg kapaciteta, automatski ce hibridna vozila dobiti na efikasnosti. Na duzoj strmoj nizbrdici meni se baterija napuni vec nakon nekoliko stotina metara. Sa vecom baterijom bi se iskoristila i veca kolicina energije prilikom spusta, sto bi se automatski odrazilo i na smanjenje potrosnje. Ima jedno, da kazem vecno pravilo sa kojim sigurno necete pogresiti u odluci koji cete auto da kupite. Pogledajte po svim svetskim gradovima koji auto taksisti najvise voze. (mozete da pitate svoje poznanike koji zive u belom svetu).
Ako je to Tesla, kupite Teslu. Ako su Toyotini hibridi, odaberite neki od njih. Ako je nesto trece, kupite to trece i sigurno necete pogresiti, bar kada je pouzdanost u pitanju.

Srecan odabir vam zelim (teeth) .

Iskustvo poluiskusnog polumaratonca :)

Prosle godine sam napisao tekst o svom prvom ucescu na polumaratonu - Iskustva "iskusnog" maratonca.

Ovo sada je bilo moje drugo ucesce na Beogradskom (polu)maratonu, tako da vec mogu da skinem znake navoda u naslovu 😃

Ove godine sam resio malo ranije da se prijavim, te to i ucinih nekih mesec dana pred trku. Mesec dana bas i nije dovoljan period za neku ozbiljniju pripremu (pored mog uobicajenog trckaranja), te ja resih da primenim odredjenu taktiku.
Sto se taktiziranja tice, uglavnom sam razvijam u glavi neke koncepte koje bi neki ozbiljniji strucnjaci verovatno saslusali sa osmehom na licu.
Moj koncept je bio da u naredne 4 nedelje produzim vreme i ubrzam tempo (tacnije - puls), da bi tokom trke, mojim uobicajenim pulsom (125 - 135) mogao da istrcim 21km. Resio sam da trcanje produzim sa 50 na 60 - 70 min, puls podignem na 135 - 145 i da trcim baš svaki drugi dan, medjutim,...

Negde desetog dana ujutru sagnem se da se obujem i cap - secne me kitchma. Desavalo se to i ranije, ali ne tako skoro i pretpostavio sam da ce brzo da prodje. Sutra ujutro je bilo vec puno bolje i ja dovece ponovo odem na trcanje. Tokom naredne noci i jutra, problem se vrati i ja zakljucim da sam ipak trebao da napravim malo duzu pauzu. Cekam potom narednih nekoliko dana, al posto ne videh nikakav napredak odlucim da potrazim pomoc kod kostolomca/kiroprakticara. On me posteno iscimao i rekao da vec od sutra mogu da nastavim sa trcanjem.
Sipak. Tek nakon nedelju dana, kada sam vec mislio da odustanem, mene kicma popusti. Ostalo mi je jos samo nedelju dana do polumaratona.
Ici ili ne ici? Ma idem, bice ovo moja jos jedna self transcendence trka :) .

Prvo trcanje je bilo u ponedeljak pred trku, tek da se uverim da je sve u redu. Zbog izmenjenih okolnosti (do trke je ostalo jos samo 5 dana) vreme je da se promeni i taktika (smiley) . Sutra odlazim u Dechatlon da uzmem novi deo opreme

Kupujem tegove za noge i odlazim na trcanje (sa tegovima) u sredu predvece i petak ujutro.

U petak uvece se setim i da potrazim neke savete u vezi ishrane. Necu vas jos i sa tim smarati, samo da kazem da se sve ono sto sam procitao uglavnom ne podudara sa onim kako se ja hranim. U subotu se u vezi toga cujem sa Zoranom Čubrilom koji mi je i inece dao gomilu korisnih saveta i na tome mu neizmerno hvala (teeth) .

NEDELJA

Taktika za trku je sledeca: U samom pocetku trke, prvih nekoliko km cu trcati sasvim lagano, sto zbog zagrevanja, a jos vise zbog ahilove tetive na levoj nozi koju sam dva puta bez zagrevanja prilicno isforsirao i od tada imam takoreci hronicnih problema.
U vezi toga samo da dodam da mi je ona duza pauza zbog kicme dosla jos i kao blagoslov da se tetiva oporavi kako treba. Da sam svih mesec dana trcao onako kako sam isplanirao 1000% bi na polumaratonu (odnosno nakon njega) imao velikih problema sa tetivom.

Ove godine su nas pred start trke podelili u 4 zone: A, B, C I D i podelu su verovatno odradili prema procenjenoj brzini trkaca. Normalno, najsporiji su u grupi D da ne bi kocili ostale.
Ja sam odmah pretpostavio da cu zapasti u poslednju grupu D i zbog svoje taktike, koju sam spomenuo, vec sam video sebe kako na samom repu kaskam iza 8000 maratonaca (teeth)

Medjutim,... ...kada sam dobio startni broj vidim da sam dodeljen u grupu C. Uh... dobro je, necu biti bas poslednja kornjaca u velikoj koloni (smiley)

Nekih pola sata pred pocetak trke stizem i upucujem se ka zoni C u velikom stilu,... u belom sorcu (smiley) . Prosle godine je to bilo, hajde da kazem slucajno i sam sam se sebi smejao kada sam video da sam od ne znam koliko hiljada maratonaca jedini ja bio u belom sorcu (teeth)

I sada sam se smejao, ali ne sebi nego svim ovim pacerima oko mene koji trce maraton po suncu u crnim sorcevima, rekao bih 95% njih, a dosta i u crnim majcama. Ima ih koji trce i u crnim dugackim helankama i to mi tek nije jasno ??? Da li hoce na taj nacin da tope masne naslage, sta li, Boga pitaj.
Ove godine sam doduse video jos dva mladica u belim sorcevima i dve dame u belim sorcevima/minićima (verovatno za tenis)

Nakon starta i ostali trkaci ne krecu bog zna kako brzo, al sam ja sve jedno za nijansu sporiji. Bulevarom stizemo do Beogradske, i odatle krece nizbrdica sve do hotela Beograd u Balkanskoj. Pocetak Gavrila Principa sam vec dobro zagrejan i tu mi se ukazuje prilika da primenim proslogodisnju taktiku. Malo ispred mene udesno, original Brazilska guza trci u ritmu bas kakav meni odgovara (teeth) . Trcim za njom i pevusim mantru - moja si, moja si ... moja si, moja si ,... .
Korist je visestruka - em angazujes um i sprecis ga da vrti nepotrebne misli u glavi, em ti skoci nivo testosterona i dobijes dodatnu energiju za trcanje (smiley)
Medjutim, vec negde pred kraj Gavrila Principa dama prelazi iz trcanja u hod, ja produzavam i ostavljam je iza sebe.
E tu me docekuju bubnjari i mural sa likom Dragoljuba Djuricica. Ovaj put to uopste nije bilo neocekivano, ali su sve jedno, emocije eksplodirale i umesto da malo usporim, ja izletim u ritmu bubnjeva uz onaj kratki uspon.

Na Brankovom mostu malo ispred sebe ugledam moju sledecu vodilju u zelenkastom biciklistickom sorcu. Pored nje trci i neki atleta, ta se ja drzim na bezbednom odstojanju, cisto da ne zavrsim polumaraton pre vremena sa razbijenim nosem :D. Trcim za njima do ugla Kenedija i Pupina, gde oni prelaze u hod.
Ja ne prekidam trcanje. Resio sam da mi na ovom polumaratonu od starta do cilja ni u jednom trenutku obe noge istovremeno ne budu na zemlji. Mogu da usporim ritam i skratim korak, ali cu da ga iztrckaram sve do kraja. Jedina stvar koju svo vreme pratim je pulsmetar ....

Ima tome mozda i cetvrt veka kako je preminuo moj kolega Steva u cetvrtoj deceniji zivota. Strefio ga infarkt u trenutku kada se vratio kuci sa trcanja. Ne verujem da je tada pratio puls tokom trcanja i to mi je stalno na pameti.

Kao sto vec rekoh ranije, ja puls dok trcim uglavnom drzim na nekih 130 - 135. Tokom polumaratona u prvih 10 - 15 km nije bilo nekih odstupanja. Na pocetku mosta preko Ade ja vec primetim da mi puls ukoliko malo ubrzam, brzo ode na 140 - 145 i ja odmah odreagujem - usporim toliko da padne na 120 i onda lagano ubrzam do 130 - 135.
Na silasku sa mosta kod buvljaka, na onoj nizbrdici ja mu dam malo ozbiljniji tempo i nastavim brze da trcim i po ravnom. Pogledam na pulsmetar. ŠTAAAAAAAA - Puls otisao na 175. KOČIIIIIII

Najgore od svega je to sto sam ja i tada trcao subjektivno pod istim (mozda malko vecim) opterecenjem. Da nemam pulsmetar taj tempo bi drzao verovatno duze vreme i ko zna koliko bi mi puls skocio dok mi se ne upali neka crvena lampica. Znaci, ko razmislja o nekom malo duzem trcanju, a u poznijim je godinama, ni u ludilu da ne krece bez pulsmetra !!!!

Prolazim Sava Centar i cilj je vec takoreci na dohvat ruke. Sa sobom sam poneo Snickers i suve urme. Do sada uopste nisam osetio potrebu za tim, ali osecam kako mi je secer pao i na Brankovom mostu uzimam dve urme.

Na Zelenom Vencu primetim jednu ucesnicu sa moje leve strane. Devojka trci kao gazela. Zemlju kao da ne dodiruje, da uzivate samo posmatrajuci je kako trci. Odlucim da je pratim do cilja. Prosle godine sam na ovom delu vec posustajao i ono kratko parce uz Kneza Milosa sam presao hodajuci. Sada imam sasvim dovoljno energije i trcim istim tempom kao devojka ispred mene. Skrecemo u Kralja Milana i malo ispred vidim jednog momka kako mase gazeli (smiley) . Ceka je da bi zajedno prosli kroz ciljnu stazu. Trce zajedno i kako se priblizavamo cilju sve vise ubrzavaju.

Obzirom da sam takoreci svo vreme puls drzao u opsegu 130-135 bez ikakvog problema u dvadesetprvom kilometru ubrzavam i kroz cilj prolazim odmah iza njih. Vreme 2:37:46, vreme na satu 2:40:01, prosecna brzina nesto preko 8 km/h. Mogu slobodno da kazem da sam izdžogirao polumaraton (teeth)

Polumaraton je zavrsilo ukupno 4134 ucesnika, 1453 zena i 2681 muskaraca. Medju muskima ja sam 2360ti, sto i nije tako lose za jednog deku (smiley)

Ko zna, mozda se dogodine ponovo prijavim za BG polumaraton. Moj stav u vezi sporta generalno, je da je on dobar i zdrav jedino ako se covek njime bavi rekreativno. Normalno, ovo se prvenstveno odnosi na ljude u poznim godinama zivota. Rekreativno znaci umereno. Umereni tempo i umerena aktivnost. Za 21km dzogiranja se bas i ne moze reci da je umerena aktivnost, ali zbog nekog posebnog zadovoljstva koje to nosi, bi mogao to sebi da priustim bar jednom godisnje (smiley)

U vezi trcanja sam na blog postavio i tekst - Sve dobrobiti od trcanja
Bas u poslednjih par godina sam neocekivano otkrio mnoge, pa mozete da pogledate i tu pricu, zbog nekih stvari bi i vama mogla da bude interesantna :)

Sve dobrobiti od trcanja

Normalno, ovo sto cu izneti nisu bas sve dobrobiti od trcanja, vec samo neke koje su se meni ukazale u proteklih par godina.

Da krenem od toga da trcim vec pune cetri decenije. Do pre 5-6 godina to je bilo povremeno u periodu od aprila do oktobra, a od 2017te trcim bez prekida tokom cele godine .

Vracam se nazad u zimu 2016/17. Te zime u svojoj 56-toj godini mi se javljaju odredjeni neuroloski problemi na levoj ruci i primetim da sam polako poceo da posustajem u krevetu (smiley) .
Ovo prvo se manifestovalo kao trnjenje leve ruke i to trnjenje koje je u nekim trenutcima moglo da predje i u nepodnosljiv bol. Tokom zime mi je fizijatar pomogao da se resim tog problema, a sa ovim drugim sam se pomirio i to opravdao svojim godinama. Pomislio sam na to da je dosta mojih poznanika potpuno izgubilo interesovanje za takve aktivnosti jos pre pedesete godine i reko, nisam ja ni ovako tolko los za jednog pedesetsestogodisnjaka (teeth) .

Stigne prolece, ja se vratim svojim aktivnostima (trcanje i bicikl) i prvo sto sam odmah primetio je bilo da sam u nekim stvarima ponovo u dobroj formi (smiley) .
U glavi mi se odmah upali lampa - aha, znaci to je to, i resim da od tog trenutka definitivno uopste necu prekidati sa trcanjem 12 meseci godisnje. I tako i bi. Bio je jedan prekid nakon onog kobnog pada sa bicikla, ali i tada, cim sam stao na noge odmah sam krenuo sa setnjom i malo kasnije sa trckaranjem.

Nakon prve sledece zime meni jedna za drugom pocinju da se ukazuju mnoge koristi koje imam od trcanja. Za neke od njih se moze reci i da su ocekivane, ali neke su bile potpuno neocekivane.

Prvo sto sam odmah jasno uvideo (osim onoga zbog cega sam i doneo odluku da trcim 12 meseci bez prekida) je daleko bolji imunitet. Do tada bi me zbog prirode mog posla, tokom zime vise puta zakacio neki virus a tog proleca mi je saznanje da sam celu zimu pregurao bez ikakve prehlade, odmah bio jasan znak da trcanje (fizicka aktivnost) ima direktne veze sa tim. Od 2017 do sad sam imao samo jednu prehladu sa povisenom temperaturom.

Da nastavim sa neuroloskim problemom, iako mi se u vezi toga lampica upalila tek prosle godine.
Dakle, pre malo vise od godinu dana (oko 5 godina nakon sto mi se javio taj problem) razgovaram sa sestrom i ona mi se pozali na svoj problem (isto sa rukom) koji joj se desavao i ranije. Ja se tada setih da sam nesto slicno i sam iskusio i ona mi rece - pa sta se cudis, jel se secas da je i tata imao slicnih problema, kod nas je to izgleda nasledno. Rekoh OK, ali meni se nakon toga isti problem vise nikada nije pojavio.
I u tom trenutku meni se najednom razjasni - da punih 5 godina od kada mi se to dogodilo ja non stop trcim i definitivno mi se zbog toga taj problem vise nije ponovo pojavio.

Sledeca stvar - vrtoglavica/mantanje. Nakon pada sa bicikla i ozbiljnih povreda glave, odmah mi je receno da mi je centar za ravnotezu trajno ostecen.
Ne dao Bog da to ikada iskusite, ja cu ovde najkrace da kazem da sam nakon ozbiljnih povreda glave neko vreme imao osecaj mantanja i nekoliko bas ozbiljnih napada vrtoglavice.
Na sta mislim kada kazem mantanje? To vam je onaj osecaj kada mislite da ce svakog casa krenuti da vam se vrti slika u glavi. I to moze tako da traje danima. Kod mene je na srecu nakon nekog vremena to potpuno iscezlo, ali se prosle godine u martu ponovo pojavilo i to kada? Pojavilo se nakon sto me je zakacio neki virus (mozda korona). Sama prehlada i nije bila bog zna kako ozbiljna, ali posto smo se tada malo vise plasili od korone, ja se izolujem nekih nedelju dana, a i narednih dana obustavim svoje aktivnosti, cisto preventive radi.
To mantanje (bez vrtoglavica) mi se pojavilo odmah na pocetku prehlade. Pripisem to odmah virusu, medjutim i kada je prehlada prosla, ja sam i narednih dana osecao neku nelagodu. Pih reko, a bas sam mislio da sam se toga potpuno oslobodio. Nakon skoro 3 nedelje ja ponovo pocinjem da trcim i cim sam poceo, mantanje nestaje kao rukom da je odneseno :D .

Do vrtoglavice najcesce dolazi usled otkidanja kalcijum karbonatskih kristala iz anatomskog ležišta u unutrašnjem uvu (u mom slucaju nakon pada i povrede glave). Ona se leči uspešno repozicionim manevrima, takozvanim Eplijevim manevrima. Nakon ovog sto mi se desilo, obzirom da mi je problem nestao cim sam poceo da trcim (i do danas se nije povratio), ja sam zakljucio da mi i trcanje isto kao i Eplijev manevar, postavlja te kristale na svoje mesto. Moje licno iskustvo potkrepljuje tu teoriju, a da li je to 100% tacno, to bi morao vec neki strucnjak da kaze.

Zbog svega ovoga ja sada uglavnom samo trcim, a na bicikl sednem tek s vremena na vreme, cisto za dusu (smiley).


MLADOLIKOST I DUGOVECNOST

Emisija sa Y T - Get Fit In 6 Minutes! Sveukupno interesantna priča, ali ako nemate 28 minuta da to sve pogledate, izdvojite makar samo jedan minut - od 15:07 do 16:07
Ukratko - naucnici su genetski modifikovali odredjeni broj miševa tako da su kod njih znatno ubrzali proces starenja. Ishod je bio - slabiji sluh, katarakta, anemia, veće srce, tanji mišići... Životni vek im je bio duplo kraći od normalnog. Ni jedan lek nije mogao da im pomogne da se podmlade i ocuvaju zdravlje, ali naučnici su utvrdili da vežbanje to može !!!

Šta su uradili - dali su im da trče, počevši od doba koje je ekvivalent za dvadesete godine ljudskog veka pa do pedesetih godina. Miševi su trčali na traci 3 puta nedeljno po 45 minuta (interesantna stvar - bas nekako onako kako i ja trcim (smiley) ). Na taj način su ih potpuno zaštitili od svih ovih pomenutih patoloških promena! Miševi koji su vežbali izgledali su mladoliko, bili snažni i nisu umirali prerano. Da ponovim, pomenuti deo krece od 15:07 do 16:07


TESTOSTERON


Prica o testosteronu je zapravo nastavak predhodno recenog, obzirom da fizicka aktivnost ima verovatno najvazniju ulogu za proizvodnju testosterona.
Testosteron ne zovu bez razloga hormonom muske mladosti. Ukoliko padne nivo testosterona, estrogen u telu muškarca (ona mala količina) postaje dominantan, i dešava se šta - pad mišićne mase, pojačano gojenje (visak masti), umor, pad libida, problemi sa cirkulacijom, kostima, raspoloženjem.

"Nizak nivo testosterona kod muškaraca je udružen sa značajno povećanim sadržajem masti u telu, abdominalnom gojaznošću, visokim krvnim pritiskom i predstavlja nezavisni prediktor budućeg razvoja insulinske rezistencije, metaboličkog sindroma, šećerne bolesti (diabetes mellitus) i kardiovaskularnih bolesti"

Na ovo moram da dodam da od uzimanja testosterona putem nekih suplemenata necete imati ama bas nikakve koristi, samo cete sebi napraviti neki zdravstveni problem (proverite to i sami). Testosteron moze da se podigne jedino prirodnim putem, znaci fizickom aktivnoscu.
U vezi toga, da ova prica (samo!) o trcanju ne bi bila nepotpuna informacija, potreban je jos jedan podatak

Pre neki dan citam o studiji kojom je utvrdjeno da je trening najefikasniji ukoliko kombinujete kardio i snagu kao jedan trening. i to - pod obavezno prvo kardio (trcanje, bicikl, plivanje, ...), bar 30 min, a zatim vezbe snage. Rezultati studije su pokazali da je anabolicki hormon (testosteron) imao jaču reakciju ukoliko bi se trening sproveo na takav nacin

Uopste i ne znajuci za ovo, ja vec dugi niz godina nakon trcanja obavezno odradim nekoliko serija zgibova ili sklekova i sl. i krajnji rezultat je:

U proteklih par godina sam nekoliko puta uz krvnu sliku proverio i nivo testosterona u krvi. Referentna vrednost ide od 6.68 do 25.7. Moji rezultati su se kretali od 19.44 do 24,32 (i pored enormnik kolicina slatkisa koje tamanim). Ja sam u sedmoj deceniji, a sa takvim nalazom bi i jedan dvadesetogodisnjak trebao da bude izuzetno zadovoljan. Ravan stomak, nemam nikakvih masnih naslaga. U poslednjih 35 godina skala na vagi zakucana na 80 kg. Krvna slika i pritisak skolski. Pored toga ja uopste ni ne znam sta je to prostata, tu rec cujem samo u reklamama za neke cajeve i tablete i mislim da bas svemu tome mogu da se zahvalim upravo tome sto trcim jos od svoje dvadesete, a u poslednjih 6 godina intenzivno.

Kao sto vec rekoh, ova saznanja o benefitima koje imam od trčanja su mi isplivala tek u proteklih par godina, te sa nestrpljenjem ocekujem i svako sledece :)

DEPRESIJA - GDE LEŽI KOREN I IMA LI LEKA ?

Čuli ste verovatno da su antropolozi u nekim potpuno izolovanim zajednicama uočili da pripadnici nekih plemena uopšte nisu patili od depresije. U njihovom jeziku nije ni postojala reč koja bi opisala takvo stanje. Ukoliko bi pak postali deo ovog savremenog drustva, njihovi članovi bi se brzo odali alkoholu i padali u depresiju. Primeri Severno Američkih Indijanaca i Aboridžina to najbolje potvrdjuju. Toliko o "naprednoj" civilizacii

Znači neki tamo (možda) Bušmani nemaju ni predstave o tome šta je to, a mi pored svih ovih blagodeti i napredne medicine ne znamo kako da se izborimo sa depresijom! I to ne da ne možemo da je savladamo, depresija je u savremenom društvu uzela takvog maha da već preti da će uzeti razmere globalne pandemije...

-----------------------------------------------
---------------------------------------------


Sve je počelo kao slučajno, a zapravo potpuno je jasno da slučajnost ne postoji. Prvo je Zorica u viber grupi postavila interesantnu priču o vozu i životnom putu. Meni odmah padne na pamet sjajan nastup Bill Hicksa - It's Just A Ride, i ja ga prilepim ispod. Potom odem do TVa. Retko ga gledam, ali kada se to desi uglavnom uključim BBC World pošto tamo mogu da nadjem neke teme koje mi privuku pažnju. Bacim pogled i vidim da u tom trenutku ide emisija: Depresija i ja (Depression and Me).

- WAU čoveče, pa ovo je baš interesantno!

Da krenem od toga da u mom životu nisam imao nekih ozbiljnijih problema sa depresijom ali, ako pričamo o depresiji zapravo pričamo o umu a to je upravo ono što meni privlači posebnu pažnju - razmišljanja o ljudskom umu.
Pomenuti klip (It's Just A Ride) je pak priča o poimanju stvarnosti, a to opet ima direktnu vezu sa osecanjem depresije.

Zadržimo se sada na ovoj emisiji. Ako imate opciju gledanja starijeg programa imate fore do 28/29tog marta, a sigurno će je pustati i u nekom narednom periodu.

Neću mnogo pričati o samoj emisiji, ali bi u startu napomenuo nešto na šta većina gledalaca verovatno nije obratila pažnju, a to je - ko priča o svom problemu sa depresijom ?

U ovom slučaju to je Alastair Campbell. Moglo bi puno ovde da se piše o njegovom životu i ako vas to više zanima najbolje je da izadjete na wiki. Ja ću samo reći da je bio uspešan novinar i kasnije savetnik mnogih poznatih političara, izmedju ostalih i Tony Blair-a. Po njegovim rečima, nije imao baš nikakve traume u mladosti, ima sjajnu porodicu i postigao je velike uspehe u svemu sa čime se bavio.
Sam Blair je Campbell-a opisivao kao genija. U svakom slučaju Campbell je natprosečno inteligentna osoba, pa ipak pati od depresije i to ozbiljne depresije.Vise od 30 godina on je na antidepresivima - svaki božji dan! Ali i pored tih, nazovi lekova, on redovno prolazi kroz napade depresije!

Kako to da se inteligentan čovek, koji je u zivotu postigao sve što može da se postigne, iako nema nikakvog racionalnog osnova za depresiju, leči od iste vec 30 godina i još nije pronašao rešenje za svoj problem? Da li to onda znači da rešenja uopste i nema ?


DEPRESIJA I PSIHODELICI


Negde u drugom delu emisije Campbell se dotakao nečega što se zove duboka terapija i sastoji se od jedne jedine veoma intenzivne seanse. Opet, ta terapija uključuje nešto prema čemu on ima baš veliku averziju, a to su - psihodelici. Konkretno - psilocibin, osnovni sastojak magičnih pečuraka.
Od Campbella smo čuli da je na Londonskom univerzitetu sprovedena studija u kojoj su dvadesetorici pacijenata koji su patili od hronične depresije, dali jednu dozu psilocibina. Rezultati su bili fascinantni.
Sama seansa nije prijatna. Jedan od učesnika te studije je rekao da se tokom seanse susreo sa svojim demonima, ali je shvatio da te stvari uopšte nisu tako strašne kao što je mislio. Nakon seanse puna tri meseca je bio potpuno oslobodjen od depresije i nije pio antidepresive. Kod ostalih učesnika rezultati su bili slični.
Campbell još nije probao taj metod, ali ko zna, možda se jednog dana i odluči...

---------------------------------------------------

Johns Hopkins je najstariji istraživacki univerzitet u SAD i oni su na tom polju otišli najdalje. Prvo su odradili studiju u kojoj su ljudima obolelim od kancera dali jednu dozu psilocibina. Rezultati su bili fantastični. Već u tom istraživanju je odmah bilo jasno uočljivo da su se kod tih pacijenata anksioznost i depresija skoro potpuno izgubili. Nešto više o toj studiji možete da pročitate ovde

U naslovu piše sledece (moj prevod): Nova studija je upravo otkrila da psihodelici pomažu ljudima koji su teško oboleli od kancera i da bi to mogao biti novi čudesan lek u psihijatriji - to je nešto što ne bi smeli da ignorišemo!
Aktivni sastojak magičnih pečuraka je dat ljudima obolelim od kancera: 80% je imalo trenutno smanjenje anksioznosti i depresije i to je trajalo 6 meseci i duže. (a sada posebno obratite pažnju na nastavak!) "MI MISLIMO DA JE TO ZBOG TOGA ŠTO PSIHODELICI MOGU DA PROMENE UKORENJENE NAČINE RAZMIŠLJANJA, NEŠTO ŠTO LJUDI INAČE NE BI BILI U STANJU SAMI DA POSTIGNU".. (zapamtite tu rečenicu)

Nakon studije koja je odradjena sa ljudima obolelim od kancera na J. Hopkins su nedavno sproveli jos jednu studiju u kojoj su učesnici bili ljudi koji pate od teškog oblika depresije. Psilocibin je i kod njih imao trenutne i dugoročne efekte. Većina tih ljudi je pozitivno dejstvo osećala i do godinu dana. O tome možete pročitati ovde


U ČEMU JE ONDA KVAKA?


Imamo sada sledecu situaciju: Ljudima koji imaju ozbiljnih problema sa depresijom prepisuju se pilule - antidepresivi. Piju ih svakodnevno, iz dana u dan, mnogi sve do kraja života. Sa druge strane imamo već naučne dokaze da samo jedan tretman (eventualno dva) sa psilocibinom, osobu može potpuno da oslobodi od depresije i anksioznosti (u slučaju obolelih od kancera - straha od smrti) čak i do godinu dana.
Shamani širom planete već stotinama godina uz pomoć psihodelika pomažu ljudima u rešavanju njihovih problema. U Rusiji su to magične pečurke, Afrci Iboga, Meksiku Pejotl, Juznoj americi Ayahuaska i pečurke,...

I onda se normalno nameće logično pitanje: zbog čega se forsiraju antidepresivi, a psihodelici su (u tretmanu lečenja!) zabranjeni ? Nekome kao da ide u prilog, ne da izlece ljude od depresije, nego samo da im produzavaju simptome...


Kao odgovor, najbolje je da parafraziram Terence McKennu - Psihodelici su ilegalni ne zbog toga što je brižna vlast zabrinuta da ćes možda skočiti sa vrha zgrade. Ilegalni su zbog toga što razgradjuju kulturološki uslovljene načine razmišljanja. ONI VAS OTVARAJU ZA MOGUĆNOST DA JE SVE ŠTO ZNATE, SVE ONO O ČEMU SU VAS UČILI (programirali) POGREŠNO.
Terence McKenna je to rekao još pre 50 ili više godina, a setite se koji su zaključci najnovije studije: "psihodelici pomazu ljudima koji su tesko oboleli od kancera (depresije)... ...mi mislimo da je to zbog toga sto psihodelici mogu da promene ukorenjene načine razmišljanja, nešto što ljudi inače ne bi bili u stanju sami da postignu"
Po svemu sudeći McKenna je bio potpuno u pravu

------------------------------------------

Da li ste ikada razmišljali o programima koji su duboko utisnuti u vas um - religija, nacija, patriotizam,... ?
Ne, ja sada nikako ne mogu sa vama da pričam o tome, ne bismo se uopšte razumeli, ali eto možemo da pričamo o Mogliju.
Sećate li se Knjige O Dzungli - priča o dečaku koga su odgajili orangutani i u ovu civilizaciju je kročio već kao zrela osoba. U njegovom umu nije postojala nikakva pretstava o religiji, o pripadnosti nekoj naciji i sl. Sve ljude oko sebe je gledao na potpuno isti način.
Ukoliko bi se sada ovde medju nama pojavio samo jedan takav Mogli, to uopšte ne bi bio problem, ali samo pokušajte da zamislite šta bi se dogodilo ako bi se medju nama pojavilo na hiljade i hiljade Moglija i hiljade i hiljade Moglica, šta bi se onda desilo ?

Kako bi reagovali svi oni koji nam trenutno kroje sudbine? Bili bi u šoku i to velikom. U startu verovatno ne bi znali šta da rade, a onda pretpostavljam da bi uradili sledeće - Za neko instant nametanje nacionalnog osećaja i ne bi imali vremena. Pretpostavljam da bi one sa smedjim očima gledali da ubede kako plavooki za njih pretstavljaju ozbiljnu pretnju i da pod hitno moraju da preduzmu neke mere kako bi se zaštitili. Normalno, odmah bi im ponudili i oružje. Plavooke ne bi uopšte morali mnogo da ubedjuju da preduzmu slične mere, vec bi i sami videli da se smedjooki naoružavaju. Oružje je tu, strah je tu i sada je potrebna još samo jedna varnica pa da smedjooki i plavooki krenu da se mlate izmedju sebe.

Zvuči li vam ovo poznato ?

Znači, ukoliko bi psihodelici bili legalizovani, postoji velika mogućnost da bi imali velki br Moglija i Moglica, a vlastima se to nikako ne bi svidelo . Vlast u rukama vec ima sjajna sredstva za manipulaciju - duboko ugradjene programe religijske i nacionalne pripadnosti. Ako bi se sada najednom pojavile jedinke koje nemaju ugradjene te programe u glavi, to bi im onda predstavljalo baš, baš veliki problem.

MOJE ISKUSTVO SA PSIHODELICIMA

Verovatno da vam nakon svega sto ste pročitali delujem kao Mogli, kao neko ko je upravo došao iz džungle. Pretpostavljate i da sam imao neka iskustva sa psihodelicima. Tu ste u pravu.
2015te nakon što sam čitao o studiji odradjenoj na J H univerzitetu (sa ljudima obolelim od kancera) i sam sam se odlučio da uzmem magične pečurke u svojoj pedesetpetoj godini života. Možete da pretpostavite i zbog čega sam se za to odlučio
9,5 meseci nakon toga ponovo sam uzeo pečurke i to na potpuno isti način kako je odradjeno u pomenutoj studiji. 7 meseci nakon toga bio sam i na Ayahuaska ceremoniji (septembar 2016) i to su sva moja iskustva sa psihodelicima. Od pečurki i Ayahuaske sam dobio sve informacije koje su mi bile potrebne i spustio sam slušalicu. Uopsšte ne kažem da više nikada neću da posegnem za takvim iskustvom, ali samo ako budem imao neku veliku nedoumicu, odnosno potrebu za nekom informacijom.

Ako vas to zanima, možete da pročitate o mojim iskustvima i svim porukama koje sam dobio od Ayahuaske i pečuraka: magicne pecurke ; Ayahuaska



Bill Hicks

JUST A RIDE - ovo kada sam prvi put čuo, samo sam zanemeo. I prvo što sam pomislio bilo je - pa jbt kako je moguće da od jednog običnog komičara možes da čujes toliku mudrost koja je izgovorena u samo par rečenica. Kasnije kada sam saznao da je Hicks i sam imao iskustva sa psihodelicima, odmah mi je bilo jasno odakle je pokupio svu tu mudrost.

Ali glavna stvar i suština je u tome da vam psihodelici uopšte nisu ni potrebni... ... ukoliko uspete stvarnost da sagledate iz malo šire perspektive. Meditacija je sjajna stvar - pokušajte da sagledate sve programe koje vam je ova civilizacija uklesala duboko u um. Osvestite i to da su svi ti programi savrseno sredstvo za manipulaciju. Ne dozvolite da vam iko preko tih programa u srce usadi mrznju i strah, jer kako to Bill Hicks kaže - sve se na kraju svodi na izbor izmedju ljubavi i straha.
"Gledajući očima straha, ti ćes poželeti da staviš jače katance na vrata, da kupiš oružje i odvojiš se od ostatka sveta. Nasuprot tome, gledajući očima ljubavi, VIDEĆEŠ SVE NAS KAO JEDNO !"

Mnogo toga je rekao u samo par minuta:

Ovo je samo vožnja ! "Hey, don't worry, don't be afraid, ever, because this is just a ride" (Hej, nemoj da brineš i nemoj nikada da se plašiš, jer ovo je samo vožnja"

Treba da si svesna/svestan da iza svega ovoga što vidimo oko sebe i što ocenjujemo kao "dobro" i "loše", iza svega stoji neki inteligentan um koji sve to baš tako režira. . Sve "dobro" i sve "loše" nam je iz nekog razloga potrebno u ovoj školi kroz koju prolazimo i zato je u nekoj konačnici zapravo sve dobro. To je jako važno da shvatite, zato sam ja i raširio onu Rumijevu misao preko mog FB zida

Šta se krije ispod žita, šta se valja iza brda II

Nakon sto sam dobio otvoreno upozorenje od, hajde da kazem vlasti i dobronameran savet od kolege da bi trebao manje da trtljam, jer lako moze da se desi i da me proguta mrak, resio sam da ovde postavim nekoliko svojih objava iz taksi grupa koje su podigle veliku prasinu.

Postavicu samo svoje objave, a iz samog teksta lako cete videti o cemu se radi

-----------------------------------------------------------------------------------------

Ovde se ne prica o politici, ali cu samo kao uvod u dalju priču reci da vec dugo nisam izašao na izbore. Zbog čega ? Zato jer mi se cini da su svi oni (i pozicija i opozicija) marionete kojima upravlja jedna ista ruka.
Zbog toga pogotovo ne treba biti ničiji sledbenik.

E to poslednje sto sam rekao je nesto sto ima veze i sa taksijem - ne treba biti puki sledbenik, ni onih iz opozicije, a ni onih iz pozicije. Ako si sledbenik, onda neces primetiti neke greske koje pravi tvoj vodja, a neces ni videti dobre stvari koje rade ljudi iz drugog tabora. I za te vodje nije dobro da iza sebe imaju puk sledbenika. Onda se opuste, uljujkaju, a mogu i da podlegnu nekim iskusenjima i da zastrane.
Moje misljenje je da je najbolje stajati sa strane i po malo bockati i jedne i druge 🙂 . Rekoh po malo, znaci ne da ih pokopavas, nego cisto da im das do znanja da ih posmatras i da uvek imas neku malu dozu rezerve prema onome sto rade. Ako ih non stop samo tapses po ramenu, onda to nikako ne valja.

Pre par meseci sam u opozicionoj grupi postavio pitanje - kako mi mozemo da znamo da ***** (vodja opozicije) nije Murta?
Tog kolegu uopste ni ne poznajem, ne znam ni sta je sve uradio za taksi (a verovatno da je mnogo toga uradio), a nisam imao ama bas nikakvu naznaku da je on jos jedan Murta u nasim redovima. Zbog cega sam onda to rekao ?
Pa cisto da bi covek stalno imao na umu to da uvek imamo i jednu malu dozu rezerve prema svemu onom sto radi.
Inace, generalno mislim da su nam i pozicija i opozicija OK. Opet i mi moramo da razmisljamo o tome kako cemo se postaviti da bi oni bili jos bolji.

Sada sam u opozicionoj grupi pokrenuo pricu o strajku. Strajk je jako, jako ozbiljna i vazna stvar, pa sam shodno tome tamo ispalio i neke malo žešće žaoke.
Ali na stranu žaoke, ono sto sam napisao za sam štrajk generalno je nesto sto bi voleo da procitaju i kolege iz komore i zbog toga cu i ovde preneti tekst koji sam tamo postavio.

-----------------------------------------------------------------------------------------

Secate li se price o decaku koji je stalno vikao - vuk! ?

Ali pustimo price, drzimo se mi taksija i bitnih stvari. Jedna od najvažnijih stvari za nas i nas opstanak je - štrajk. To je nase najjace oruzje ukoliko nesto krene po zlu. Zbog toga sam i rekao skoro da to oruzje ne treba potezati zbog nekih manje bitnih stvari kao sto je recimo promena cene.
Rekoh oruzje, jer štrajk stvarno mozemo da uporedimo sa bitkom. A u bitci imamo generala i vojsku. Osvrnimo se sada na te dve stvari.

Prvo vojska. Svako ko je bio u armiji jako dobro zna sta je najvaznija stvar za vojsku - moral. Nije to ni oruzje, ni brojno stanje nego moral !

A sada general. Sta bi trebao da radi general koji podize vojsku ? (obratite paznju na to da ovde sada pricam o nasem slucaju)
General bi prvo trebao da vidi kakvo je stanje morala u vojsci. Ukoliko je moral na visokom nivou, onda je dovoljno samo da vikne - svi na barikede ! i ogromna vecina taksista ce odmah jurnuti na ulicu. Nekoliko hiljada ljudi koji se bore za svoju kozu i pre svega za svoje porodice su spremni bas na sve. To je onda nesto sto predstavlja ogromnu silu.
Ukoliko pak proceni da moral i nije na visokom nivou, onda bi prva stvar za njega trebala da bude - da im podigne moral. Kako? Pa pre svega informisanjem. Tako sto ce gledati da sto vise kolega informise o pretnji koja nam se mozda nadvila nad glavu, ali ne samo objavom na drustvenim mrezama. Nisu bas svi na fejsu i viberu. Ono najvaznije moze da se sazme i na jedan list papira koji bi mogao da se deli po taksi stanicama.

Najvaznije sto bi prvo trebao da uradi je procena. Ako general vidi da ne moze da podigne vojsku, onda strajk nece ni organizovati. Ako ga pak organizuje i pojavi mu se samo 5% vojnika, to onda znaci da ili je general zivi qrac i neopisiva budaletina ili sve to radi sa nekom prikrivenom namerom.
Nikako onda nece moci da kaze: eto, ja sam sve odradio za njih, a njima je bilo tesko samo da se pojave, vidis kakvi su taksisti - stoka. To nikako ne pije vodu ! Vojska ti je takva kakva je, a ti ako ne znas da ih organizujes idi u Zimbabve i tamo organizuj strajk ili sindikat taksista.

Dakle zbog toga nedavno rekoh da je organizovanje strajka sa najvaznijim zahtevom - povecanje cena, neopevana stupidarija. Ne samo sto se odobrenje povecanja moglo ocekivati zbog skorasnjih izbora, nego nam je vec vise puta receno da markice na taksimetrima uopste ne moramo da menjamo do 15.02. Znaci vec smo znali da ce se sa cenama nesto dogoditi do 15.02.
Pa zbog cega je onda strajk zakazan da bi bio otkazan ? I jesu li ostale stvari koje su pomenute u zahtevima manje bitne ili nebitne?

Da ja kojim slucajem imam nameru da osvojim taksi trziste u Beogradu, prva stvar o kojoj bi razmisljao, bila bi kako da taksistima srozam moral, da mi sa strajkom ne naprave veliki problem. Kako bi to uradio? Prvo bi ih zamajavao sa nekom trivijalnoscu, recimo ne bi im dugo odobrio promenu cene. Imao bi svoje ljude u poziciji i opoziciji i oni bi taksiste sludjivali sa tom pricom o cenama. Tu i tamo bi organizovali neki strajk cisto predstave radi (ili organizovali i otkazali)
I onda bi, kao u onoj prici gde su ljudi oguglali na decakove povike - vuk ! vuk ! vuk ! , taksisti izgubili nadu da uopste neko moze da organizuje strajk i da na taj nacin moze bilo sta da se resi.
Znaci odradio bi sve tako da kada se u jednom trenutku spremim da podignem mac i da im odrubim glavu, svi bi pokunjeno klecali mirno kao ovce.

I na kraju ono najvaznije. Nadam se da je sve ovo sto pisem potpuno nepotrebno, ali ukoliko neko u svojoj glavi mozda smislja takav scenario, taj neko treba dobro da zna da je zver najopasnija onda kada je ranjena ! Ukoliko nam bude ugrozena egzistencija, nama i nasim porodicama, nece nam trebati nikakvi predvodnici ni organizatori, nece nam trebati oruzje ni automobili da njima blokiramo ulice. Bice nam dovoljne samo pistaljke. Hiljade nas ce da se skupi i pistacemo tako jako da se cuje sve do neba. Ljudi ce saznati protiv cega se borimo, sta se sve radi i verovatno ce se mnogi prikluciti da ne bi doziveli slicnu sudbinu.

--------------------------------------------------------------------

Ali otkud sada videste napad na komoru u tekstu u kome sam pričao prvenstveno o štrajku, o pristupu i kako bi ga trebalo organizovati ?

------------------------------------------------------------------------

Pa to vam je sigurno najbolji potez. Ko god kaže nešto što vam se ne svidi odmah ga smestite iza brave,... ...a siguran sam u to da imate i neke druge ideje i rešenja

-------------------------------------------------------------------------

***** jel znaš sta mi je tu sada najinteresantnije - u celoj toj priči sam najviše opleo, da kažem vodju opozicije. Čovek ispod teksta napiše sledeći komentar: Одличан текст. Озбиљна анализа. Браво.
Kad vidiš, ovi sa pozicije (teeth) (Aca i neke kolege iz komore) se najednom nadjoše potreseni. Malo čudno, zar ne?

-----------------------------------------------------------------------------

OK, evo ukočiću. Nakon ove objave ovde se ne oglašavam narednih mesec dana,... ...samo ću da smaram Toyotaše :)

PS sada mi reče jedan kolega da manje trtljam, pošto bi moglo da mi se desi i da me mrak proguta. Takve pretnje na taksiju imam još od 89'
Hvala Bogu da ne živimo u Kolumbiji, a ako se ipak slučajno desi da me proguta mrak, a nakon toga u Beogradu neki baja utrči na taksi sa svojim vozilima i krene da vas čisti sve redom, bice vam odma jasno ko je nalogodavac i ko bi mogli da mu budu saučesnici.
Hajd u zdravlje, sve najlepše vama i vašim porodicama i sretan vam rad (smiley)